Gdje vam je granica tolerancije?

Kada se netko u redu za blagajnu progura ispred vas, izražavate li otvoreno svoje neslaganje s takvom drskošću ili gunđate u sebi? Ako na radnome mjestu odrađujete posao za kolegu koji surfa internetom, prigovorite li mu otvoreno ili ljutnja u vama ključa mjesecima (možda i godinama)? Kada vas prijateljica satima zamara svojim pričama i oduzima vam dragocjeno vrijeme, date li joj to do znanja ili šutite i trpite?!

Ovo su neki od kompromisa koje mnogi ljudi čine svakodnevno, pa čak i onda kada je nepravda kojoj su izloženi krajnje očigledna – nedostaje im snage, hrabrosti ili energije da se tome suprotstave, već nastavljaju podržavati obrazac šutnje, a nezadovoljstvo potiskuju u sebi.

Ljubav, prihvaćanje i podrška okruženja bitni su nam za psihičku i za fizičku stabilnost, bez njih osjećamo osamljenost, postajemo tjeskobni ili čak depresivni, a može nam oslabjeti i imunitet pa riskiramo različita fizička oboljenja. Gledajući iz te perspektive, popuštanje, šutnja i potiskivanje nezadovoljstva donosi nam niz dobrobiti, no u realnosti one su ipak samo iluzija, jer gubimo mnogo više nego što dobivamo.

Tko popušta češće?

Premda na takvo ponašanje nisu imuni ni muškarci, ipak su mu mnogo sklonije žene, kojima je i s genskog aspekta "pristojnost" prirodnija. U tijelu žene ima mnogo manje testosterona, hormona "agresije", nego u tijelu muškarca, a i jin energija (koju karakterizira mekoća, pasivnost i popuštanje) tradicionalno se pripisuje ženskom principu i ženskoj kvaliteti. No šutnja i popuštanje u velikoj su mjeri uvjetovani i odgojem te društvenim normama i stereotipima, jer ženama se općenito kroz život nameće daleko više "moranja" nego muškarcima, manje im je dozvoljeno u startu pa je jasno zašto mnogo češće od muškaraca umjesto svoje volje provode tuđu. 

Lijepo, ljubazno i pristojno ponašanje doista jesu kvalitete kojih se nitko ne bi trebao odreći ili ih se sramiti. Svatko od nas mnogo lakše i s manje otpora prihvaća ljude koji su susretljivi, empatični i spremni pomoći. No problem se javlja ako takvim ponašanjem prelazimo vlastite granice, ako činimo suprotno svojoj volji i ako time poništavamo sami sebe, a to činimo svaki put kada unatoč nezadovoljstvu koje osjećamo ne reagiramo na ono što nam smeta, već taj osjećaj potiskujemo.PageBreak

Ako se stalno tako ponašamo, ako stalno činimo kompromise i kroz njih se na bilo koji način nesebično dajemo (kako bismo bili prihvaćeni i izbjegli odbacivanje), kada dolazimo na red mi, naše potrebe i ono što nas zadovoljava? Kad biste zbrojili sve situacije kroz život u kojima ste učinili onako kako se od vas tražilo ili vam je bilo nametnuto, koji bi bio konačan rezultat? Jer ako (gotovo) nikad nije po vašemu, ako nikad ne prigovarate na nepravdu, već šutite, popuštate i prihvaćate kompromise – kada uopće živite?! I onda kad vam nakon godina popuštanja i tolerancije jednom "pukne film" i reagirate, riskirate da se zapalite na sitnicu i to na krajnje neadekvatan način te doista zaradite nerazumijevanje i odbacivanje okoline.

Svako prilagođavanje drugome unatoč vlastitom nezadovoljstvu, svako stavljanje drugoga ispred sebe i popuštanje pred inteligencijom ili voljom drugoga negacija je sebe, a nitko nije vrijedan da zbog njega radite protiv sebe, i tko god to od vas traži, otvoreno ili prikriveno, niti vam je prijatelj niti vas poštuje.

Mnogi će muškarci reći kako njihove žene ostvaruju osobno ispunjenje i zadovoljstvo time što udovoljavaju njima i u tome ne vide nikakav problem, no poražavajuća je činjenica da tako misle i mnoge žene – uglavnom one koje su kroz život bile izložene sustavnom mentalnom drilu, prvo roditeljskom, a potom i društvenom. Premda u sebi osjećaju nezadovoljstvo, cijeli život posvete muževima, djeci ili nekom trećem, a same ostaju nerealizirane.

Drugi više vrijede od mene

Unatoč tome, ne negirajući ograničavajuću ulogu odgoja i društvenih stereotipa, svaki čovjek ipak ima vlastitu svjesnost i može birati kako će se u određenoj situaciji postaviti te hoće li kada mu nešto ne odgovara reagirati ili će šutjeti. Ljudi koji unatoč nezadovoljstvu šute, i sebi i drugima šalju jasnu poruku da se ne cijene (dovoljno), da (sami sebi) nisu bitni te da veću vrijednost daju nekom drugom, njegovu ili njenom vremenu, osjećajima, stavovima i općenito da više vrednuju tuđi život od vlastitog.

Stoga, ako se drugi prema vama ponašaju s nedostatkom poštovanja, prvo se zagledajte u sebe i zapitajte što izražavate prema van. Jer da bi drugi uvažavali vaš trud, sposobnosti, rad ili red, da bi cijenili vaše vrijeme i vaš integritet, prije svega to morate učiniti sami. Ljudi intuitivno osjećaju dokle smiju ići, stoga morate jasno postaviti granice, a kada to učinite, ne samo da ih ni drugi neće prelaziti, već će vas više i cijeniti.

Na početku će vam lupati srce, ali ne dajte se obeshrabriti

Možda to neće učiniti baš svi, no takvi vam doista i ne trebaju u životu. Vjerojatno se to neće dogoditi ni preko noći, jer ste ljude navikli na to da vam mogu "skakati po glavi", no nemojte se obeshrabriti i dopustiti da vas poljulja grizodušje zbog mogućeg povređivanja drugih jer tada ponovno druge stavljate ispred sebe. Neka vam jedini kriterij u postavljanju granica bude vlastiti osjećaj. Jer ako tuđe ponašanje u vama izaziva nelagodu i nezadovoljstvo i ako osjetite da popuštanjem izdajete sami sebe, onda osjećaju krivnje nema mjesta.

Pa iako će vam možda na početku u takvoj situaciji klecati koljena i lupati srce, skupite hrabrost i suprotstavite se. No ne činite to eksplozivno ili iz ljutnje, već pokušajte, koliko god je moguće u tome trenutku, biti smireni. Udahnite nekoliko puta da energija proteče, a onda krenite. Iznenadit ćete se koliko ćete tereta skinuti sa sebe, koliko ćete nakon toga biti ponosni i zadovoljni jer ste djelovali u skladu s onime što osjećate, a svaki će put biti sve lakše.

No imajte na umu da ako to ne učinite i tako nastavite dok vam ne prijeđe u naviku, osim rastućeg nezadovoljstva, niskog samopoštovanja i poklanjanja vlastitog života drugima, riskirate i vrlo ozbiljna fizička oboljenja koja su mnogo ozbiljnija od onih koja eventualno može stvoriti osjećaj neprihvaćanja nekolicine.