Mozak raspoznaje pet okusa – slatko, kiselo, slano, gorko i ukusno (tzv. umami) – zahvaljujući okusnim pupoljcima razmještenima na početku, kraju i stranama jezika te po nepcu. Osjet okusa temelji se na osjetu mirisa pa gubitak osjeta mirisa utječe i na smanjenu kvalitetu osjeta okusa. Osjet okusa polako slabi kako starimo, što često i ne osjetimo – s godinama, naime, stvaramo manje sline, što mozgu otežava posao u raspoznavanju okusa. Istraživanja su pokazala da osobe s oslabljenim osjetom okusa jedu manje zdravo jer nas okus može upozoriti na hranu koja nije dobra za nas (primjerice na trulu hranu).
Održavanje higijene usne šupljine, uključujući i jezik, izrazito je važno. Ako uočite bilo kakve mrlje ili promjenu u boji jezika, odmah se obratite liječniku.
Pripazite na količinu soli ili šećera koju dodajete u jela i pića. Ako niste sigurni koja je količina najbolja, tjedan dana nemojte uopće soliti ili šećeriti ono što unosite u organizam pa ćete nakon toga osjećati puninu okusa i najmanjih količina. Polako i temeljito prožvačite svaki obrok (što otpušta više okusa iz hrane) i redovito održavajte usta vlažnima (redovitim pijenjem vode ili primjerice žvakanjem klinčića) jer upravo voda uravnotežuje izlučivanje sline u ustima koja pomaže u razaznavanju okusa. I prirodni začini poboljšavaju osjet okusa pa ih umjereno dodajte u svoje obroke. Nemojte se ustručavati u igranju s okusima – ubacivanjem pokojeg komadića voća i orašastih plodova salata od povrća sadržavat će sve nijanse okusa. Također, pokušajte jesti samo kad ste gladni (jer je upravo osjet okusa najsnažniji kad smo najgladniji) i poslužujte hranu u njezinu izvornom obliku (primjerice, ako poslužujete ribu, neka se vidi da je riba). Osjet okusa snažniji je ako mozak poveže ono što jedete sa slikom kako to stvarno izgleda. Zanimljivo je da je nekoliko istraživanja pokazalo da hrana u prisutnosti drugih ljudi ima bolji okus nego kada smo sami.