• Kritiku uvijek započnite pitanjem poput „Kako se snalazite, ide li vam dobro?“ Pitanje pomaže drugoj strani da se osjeti uključena u situaciju i da kritiku ne doživi kao odbacivanje i isključivanje iz grupe. Strah od odbačenosti jedan je od glavnih uzroka neprihvaćanja kritike i prgavih reakcija na nju.
  • Dajte kritiku jedino ako imate autoritet naspram druge osobe. Ako ste joj ravnopravni, smijete kritizirati jedino ako ste zamoljeni da date primjedbu na njezin rad ili ponašanje. Netražena se kritika smatra neumjesnom, izaziva iritaciju i otpor.
  • Nikad ne kritizirajte dok ste ljuti, niti ljutim tonom, izrazom i gestikulacijom. Istraživanje provedeno u Nizozemskoj pokazuje da je kritiku mnogo teže primiti od ljutite osobe. Najpogodnija emocija koju trebate iskazati pri upućivanju kritike, makar je morali odglumiti, je razočaranje. Ako druga strana uoči da ste njome razočarani, bit će spremnija na promjenu da bi vam udovoljila. Opet, imate li preblag ili preveseo ton i geste, možda nećete biti shvaćeni dovoljno ozbiljno.
  • Pitajte se biste li željeli da netko vama uputi kritiku i kako bi vam je trebao priopćiti. Ne govorite „U krivu si“, jer bi to moglo potaknuti prepucavanje i nadmetanje.

Nešto bolje od ktitike

A što ako je bolje uopće ne kritizirati? Što ako možete pomoći drugome da se poboljša, izboriti se za promjenu koju želite ili potaknuti raspravu – bez kritiziranja? To je moguće uz pomoć pozitivnih savjeta i sugestija. Iako nijedan pristup nije sto posto djelotvoran, veća je vjerojatnost da ćete „pritisnuti pravo dugme“ kod osobe kojoj se obraćate ako joj umjesto kritiziranja sugerirate da nešto napravi (ili je trebala napraviti) drukčije.

Za razliku od kritiziranja, koje naglašava ono nepovoljno i nepoželjno, sugestija manje pogađa onog tko je prima. U stanju povrijeđenosti i ljutnje nečija spremnost da postupi prema vašim primjedbama teži nuli. Umjesto negativne kritike, recite: „Bilo bi sjajno kad bi odjenula...“, „Svidjelo bi mi se da za idući ručak...“, „Sastavak bi ti bio bolji ako u njega ubaciš...“ Pritom pazite da ne zvučite cinično.

Sugestija je konkretnija. Umjesto neodređene primjedbe „Oblačiš se grozno“, „Vaša web stranica ne valja“ ili „Ne znate prevoditi“, sugestijom se usmjeravate na bitne pojedinosti. Primjerice, uputnije je reći „Trebala bi nositi majicu s okomitim prugama, umjesto s vodoravnim, jer ćeš tako izgledati vitkije“ ili „Na vašem bi portalu meni s vijestima trebao biti jednostavniji“. Konkretne je sugestije teže formulirati od općenitih kritika, ali su njihovi rezultati mnogo povoljniji. 

I kad umjesto kritike dajete sugestiju, neka se i ona tiče postupaka, a ne osobe. Umjesto „Trebala bi biti manje raščupana“, što zvuči osobno, poželjnije je reći „tvojoj bi frizuri dobro došao učvršćivač, meni je pomogao“.