Zalogaj po zalogaj do vitke linije

Što nam stoji na putu do željene težine?

Sandra je moja klijentica koja je radila na problemu prekomjerne težine. Ako nije držala dijetu, imala je naviku jesti svakog dana tri obroka u isto vrijeme. Doručak (dvije šnite tostiranog kruha, maslac i marmelada te šalica bijele kave) i večera (slanac, mliječni namaz i dvije rajčice) bili su joj isti već godinama, a ručak tek minimalne varijacije na temu (naravni, pohani ili kosani odrezak, krumpir ili riža te salata i desert). Pila je uglavnom vodu. Uz to, imala je naviku jesti brzo, u hodu ili uz računalo i TV. Ubrzo nakon obroka osjećala bi se naduto i tromo, čak lošije nego prije jela, a nije se mogla sjetiti ni okusa hrane koju je pojela.

Osim što je bila nezadovoljna izgledom, počela je gubiti samopouzdanje. Na poslu je bilo sve više situacija u kojima nadređeni ne bi bio zadovoljan njezinim angažmanom i rezultatima. U nastojanju da ispravi propuste, radila je prekovremeno. Slobodno vrijeme svela je na minimum, rijetko je izlazila, bila je single i nesretna. Probala je neke dijete, ali rezultati su bili vrlo kratkotrajni. Sve bi se vratilo, a Sandra se našla u začaranom krugu.

Uz vježbe i procese u coachingu otpustila je stare obrasce djelovanja i razmišljanja. Postalo joj je jasno da mora nešto činiti drukčije želi li drukčije rezultate. Osvijestila je svoju krutost u izboru namirnica, obrazac jedenja prema satu bila gladna ili ne, nesvjesnost pri jelu. Na svakom susretu otkrivale smo prepreke koje su joj stajale na putu do cilja. Od prihvaćanja sebe i opraštanja drugima, popisa "novih" namirnica, stvaranja ugodnog, mirnog prostora za jelo, do aktivnosti koje su uključivale više kretanja, svakodnevno meditiranje, itd. Izgubila je na težini, promijenila način života, pronašla novi posao i postala svjesna mogućnosti izbora. Postala je sretnija i zadovoljnija osoba. Za sve to bilo je potrebno nekoliko mjeseci.

U procesu svjesnog jedenja napreduje se malim koracima. Vrlo je preporučljivo pisati dnevnik kako biste mogli pratiti napredak. Važno je da su koraci mali jer su tada stabilniji i dugotrajni.

Tri su osnovna koraka koja usmjeravaju vašu pozornost na ono što jedete, kako razmišljate i kako se osjećate u vezi s hranom. Ova tri koraka ujedno su upute za vježbu. Zapišite svoja zapažanja i odgovore.

Korak 1: Promatrajte fizičke karakteristike hrane – osvijestite njen okus, temperaturu, miris, strukturu. Zamislite da je jezik povećalo kroz koje gledate svaki zalogaj. Poput znanstvenika u laboratoriju odjednom možete vidjeti svijet koji vam je dosad bio vidljiv. Što sve primjećujete?
Korak 2: Osvijestite navike i način jedenja – primijetite kako jedete. Jeste li na autopilotu? Jedete li iz navike? Jedete li svakog dana u isto doba bez obzira jeste gladni ili ne? Obavljate li uz jelo još neku obavezu ili zadatak? Ili čak više njih? Jedete li često istu hranu? Koliko brzo jedete? Dok držite vilicu u ruci, što je prepreka tome da se dobro osjećate?
Korak 3: Osvijestite nesvjesne okidače – primijetite što vas potiče da počnete misliti na hranu, a što da prestanete jesti? Koji su to signali? Je li vam kuhinja kritično mjesto, pa samim boravkom u njoj osjećate poriv da nešto pojedete? Vodi li vas u jelo težak dan, stres, neugoda ili dosada? Možda vas kritične misli ("Koji sam ja idiot!") potiču na nesvjesno jedenje? Postanite stručnjak u detekciji poriva za jelom kada niste istinski gladni. Kada ste ga svjesni, možete ga preduhitriti. Pitajte se: "Što osjećam? Jesam li gladan fizički ili emotivno? U nastojanjima da jedem svjesno, pomaže li mi ili odmaže okolina, emocionalno stanje, određene situacije"?

Zapisujte svaki dan. Vjerojatno će vam se u početku činiti da vam uzima previše vremena, ali i samo promatranje sebe stvara poboljšanje. Prikupit ćete vrijedne informacije koje su dobra baza i startna pozicija prema ostvarenju cilja.

www.quantum.com.hr