DEFINICIJA KOJA OTVARA OČI: Što je sreća prema Sigmundu Freudu i kako se oduprijeti kontinuiranom nezadovoljstvu?

Otac psihoanalize Sigmund Freud uvijek je gajio pesimističan pogled na pojam sreće koji je u nekoj mjeri primjenjiv na današnje društvo. Naime, vjerovao je da je ljudska sreća usmjerena isključivo na zadovoljenje svojih potreba, što nas dovodi do trenutnog i prolaznog osjećaja blagostanja. To bi objasnilo naše kontinuirano nezadovoljstvo.

Princip zadovoljstva

Freud je istaknuo da sreća proizlazi iz zadovoljenja naših zanemarenih ili nezbrinutih potreba. On je ovo ponašanje definirao kao princip zadovoljstva koje danas možemo primijetiti u društvu. Naime, traženje zadovoljstva i doze dopamina konstanta je kod velikog dijela naše populacije.

Princip zadovoljstva kaže da osjećamo samo vrlo kratke osjećaje zadovoljstva. Na sličan način, današnje društvo ne zna (ili ne može) odgoditi ili žrtvovati svoju potrebu za trenutnim zadovoljstvom kako bi dugoročno dobilo trajnije nagrade. Ono što želimo, moramo postići tu i odmah, u protivnom se osjećamo nelagodno. Kao što je Freud zapazio, zbog tog stalnog "apetita", teško nam je postići stvarno i trajno blagostanje. Valja napomenuti da je slavni austrijski psihijatar uvijek gajio doista pesimističan pogled na pojam sreće.

Freud je vjerovao da kao ljudi tražimo samo dvije stvari. Prvi je izbjegavanje patnje, a drugi je traženje načina da se dođe do zadovoljstva, što možemo postići jednostavnim stvarima kao što su utažavanje gladi, zadovoljenje potrebe za pripadnošću ili materijalna dobit.

Vječna potraga za srećom

Sigmund Freud tvrdio je da je sreća nešto što uvijek pokušavamo postići i nikad ne uspijevamo produžiti. To je kao da noću tražite krijesnice. Fasciniraju nas svojim svjetlom, očaraju nas, ali kad ih uzmemo u ruke, njihovo svjetlo se odmah ugasi. Na sličan način, otac psihoanalize tvrdio je da ljudskim bićima nije lako postići stanje trajnog blagostanja.

U knjizi "Civilization and its Discontents" napisao je kako postoje tri faktora koja ometaju postizanje sreće. Prvi je naše tijelo i psiha jer smo bića čija tijela obolijevaju i stare te osjetljivi smo na nedaće. Drugi faktor su civilizacija i vanjski svijet, a treći ljudski odnosi.

Za istinsku sreću potrebno je oblikovati drugu vrstu zadovoljstva, onu u koju dugoročno ulažemo, a ne u trenutne nagrade. Stoga odgađanje zadovoljstva i težnja višim ciljevima može dovesti do dugotrajnijeg osjećaja blagostanja.