Taj slatki začin života

Scenarij koji Maja prolazi scenarij je mnogih od nas koji u nekom trenutku favorizirajući jedno životno polje zanemare ostala. Naše tijelo kao brižna marljiva pčelica odrađuje ono što postavimo kao prioritet pa se tako, primjerice, ako je u pitanju vremenski škripac na poslu, ono zgrči ne bi li istisnulo zadnje atome kreativnosti i energije bez obzira na to što smo posljednji put pojeli nešto što je raslo pod suncem još prošlog utorka.

Pritom pokušava ublažiti to stresno stanje i nekako premostiti nedostatak energije i hranjivih tvari pa traži druge izvore stimulativne i dostupne ali nekvalitetne hrane, tzv. quick fix. No konzumirajući takvu hranu tijelo gubi nutrijente i dan za danom postaje sve više osiromašeno. Tako iscrpljeno, a zapravo lišeno pravih okusa i doživljaja, traži dodatnu stimulaciju u vidu još ekstremnijih okusa, pa tako i slatkiša.

Čokolada i majoneza = ljubav

Prema mnogim autorima prekomjerna potreba za slatkim govori i o nedostatku ljubavi, a tu se posebice ističu čokolada i majoneza. Ljubav je taj začin života koji je poput majoneze u sendviču i čokoladnog preljeva na kolaču omogućavajući nam da život lakše proživljavamo, baš kao što majoneza čini da sendvič bolje klizi u ustima. Mnogi kažu da desert bez čokolade nije desert, a tako ni život bez ljubavi nije život. Pritom valja istaknuti da su nam na raspolaganju različite vrste ljubavi, od roditeljske, bratske, prijateljske, a tek na kraju partnerske. Iz vašeg pisma, draga Majo, čini mi se da vam nedostaje upravo ljubavi, i to ove posljednje – partnerske.

Neću reći da je vrhunac ljudskog postojanja sjedinjenje s drugom osobom, a vrhunac ljubavi spajanje s drugom dušom, no to je prilično vrijedno i važno. S jedne strane, zato što smo mi društvena stvorenja – oduvijek pripadamo i trudimo se pripadati, kao neka stara DNK ploča koja se vrti i vrti, a s druge strane stoga što kad smo intimno nekomu posvećeni, ta nam osoba postaje pomoć u samorazvoju. Ovaj drugi aspekt vrijedan je motiv za otvaranje prema pronalaženju partnera.

Kad smo u intimnom i predanom odnosu, partner nam je kao ogledalo od kojeg, za razliku od drugih ljudi (koji su nam također ogledala), ne možemo tako lako odvratiti pogled. To vrijedno dizajnersko i unikatno ogledalo s potpisom valja njegovati. No da ne odem predaleko, bliskost u kvalitetnom odnosu je taj slatki začin – ljubav. Nestašica te energije najviše razine koju čovjek čovjeku može podariti uzrokuje osjećaj praznine koju privremeno pokušavamo nadomjestiti supstitutima.

Ljubav prema sebi

Predložio bih vam da se otvorite prema ljubavi, i to tako da počnete od sebe. Sjednite ispred ogledala u svojem domu, potpuno goli, i zatvorite oči. Pokušajte se dovesti u stanje sreće, tako da osjetite ljubav koju želite darovati sebi. Provedite tako nekoliko trenutaka opuštajući se i sjedinjujući se s tim osjećajem. Pogledajte se u oči i ponovno si uputite ljubav. Osjetite zahvalnost za sve svoje vrline, ali i mane koje su poput neispisanih poglavlja u radnoj bilježnici naslova Zdravi, sretni i uspješni. Obuhvatite pogledom svoje tijelo i volite ga sa svim njegovim lijepim oblinama i nesavršenostima, u cjelini.

To je način na koji ćete upućujući ljubav sebi ujedno prizvati ljubav. Ovu vježbu možete ponoviti i kada niste kod kuće: zatvorite oči i uputite si ljubav. Neka ljubav prema sebi bude čokoladni preljev na vašem desertu života. Tako nahranjeni manje ćete čeznuti za slatkim zalogajima, a u vaš život pristići će i drugi vidovi ljubavi i tako vas do sita nahraniti.


Pitanja za našeg energetskog stručnjaka Mirka Vragovića šaljite na sensa@adriamedia.hr s naznakom ‘za Mirka’