Kad smo zaljubljeni, u trbuhu osjećamo treperenje leptirića. Pribojavamo li se ispita ili razgovora s nadređenim, kažemo da nam se želudac stisnuo ili da je u grču. Kad nam je nešto lijepo ili ugodno, u trbuhu nam se javlja toplina, a poznata izreka kaže da ljubav ide kroz želudac. Prije donošenja velikih odluka, kad nam je glava prepuna misli i ne znamo je li bolje skrenuti lijevo ili desno, često osluškujemo „onaj dobar ili loš osjećaj u trbuhu“, a čak je i rimski filozof Seneka zapisao kako „trbuh zapovijeda ostatkom tijela“. Moderna su medicinska istraživanja potvrdila da se u našem probavnom traktu nalazi mreža od čak 100 milijuna neurona koju su znanstvenici prozvali i „našim drugim mozgom“. Pa ipak – mnogi od nas smatraju da je centar našeg bića isključivo u glavi ili srcu.

Ne i drevni taoistički mudraci. Zahvaljujući predanom radu na sebi, koji je uključivao i duboku meditaciju, oni su ustvrdili da je trbuh naš najvažniji energetski centar, generator energije koji napaja ostatak tijela, te da je naša životna sila, hara, smještena u točki koja se nalazi dva prsta ispod pupka. Vjerovali su i da promatranjem trbuha, uključujući i oblik pupka, možemo saznati puno toga o stanju našeg organizma te da masažom tog područja možemo otpustiti toksine, emocionalne i fizičke blokade te iscijeliti cijeli organizam. Zahvaljujući njihovim uvidima nastao je chi nei tsang, u doslovnom prijevodu „chi masaža unutarnjih organa“. Metoda je to koja među ostalim spaja znanja i tehnike istočnjačkih borilačkih disciplina kung fua i tai chi chuana, pa je nazivaju i primijenjenim qi gongom.

Pomaknuti bubreg

Dosad sam se susrela s brojnim holističkim metodama neobičnih imena, uključujući reiki, shiatsu, tui nu..., razmišljala sam toga travanjskog jutra dok sam još snena lutala hodnicima hotela Meliá Coral u Umagu, ali chi nei tsang... Za tu metodu zaista nikad nisam čula. Budući da nisam jutarnji tip, tim sam se mislima pokušavala razbuditi dok sam tražila put do hotelskog wellness centra  Fusion Spa, gdje sam se trebala susresti s Marijom Šverko, jedinom terapeutkinjom koja primjenjuje tu vrstu masaže u Hrvatskoj. Neizmjerno me veselilo što ću prema dogovoru, prije samog razgovora, najprije i sama leći na stol i imati priliku isprobati tu mističnu taoističku metodu. A nadala sam se... možda još malo i odspavati.

No već nakon nekoliko minuta postalo mi je jasno da to nije klasična masaža tijekom koje klijent u tišini leži na stolu i prepušta se laganoj glazbi i rukama terapeuta. Čim je stavila ruke na moj trbuh, Marija mi je počela postavljati pitanja.
„Boli li vas ovo?“
„Ne, to ništa ne boli“, odgovorila sam usredotočujući se na točku koju je stisnula na mom trbuhu, nedaleko od pupka.
„Boli li vas ovo?“ pitala je dodirujući drugu točku.
„Pa... možda je malo neugodno, ali ne boli“, odgovarala sam dalje.
„Kako vam je vrat?“ nastavila je, mijenjajući položaj ruku na mom trbuhu.
„Pa... imam ponekad problema s bolovima u vratu.“
„Kako vam je glava? “
„Imala sam dosta problema s glavoboljama, ali sad ne više toliko“, odgovarala sam poslušno. Dotad je sve bilo nekako općenito, ali sljedećom me izjavom Marija poprilično iznenadila.
„Netko u vašoj obitelji imao je problema s bubrezima“, rekla je kao da je to zapisano crno na bijelo negdje u točki koju je upravo dodirivala na mom trbuhu.
„Da, baka! Posljednjih nekoliko godina života živjela je bez oba bubrega“, odgovorila sam u čudu. Kako li je to samo znala?

Nastavak članka