Izabela Vrtar, glavna urednica
„Sensa makes sense“ (Sensa ima smisla), kratko mi je u e-mailu napisala kolegica iz susjedne redakcije kad se prvi broj Sense pojavio na kioscima. U te tri riječi opisala je ono u što vjerujem već punih 50 brojeva našeg i vašeg magazina. Sensa je učvrstila moje uvjerenje da život vrijedi živjeti punim plućima, da volim, stvaram i dajem najbolje od sebe u ovom, sadašnjem trenutku. Da što više pružam drugima, manje priželjkujem za sebe.
Naučila me da promatram i slušam otvorena srca. Da učim iz poraza i prihvaćam ruke koje me iz njega izvlače. Jer za sve manje od toga život je prekratak. Sretna sam što i danas, sa svakom novom temom, sa Sensom imam priliku rasti, stvarati i uživati u najboljem što život pruža. Za mene, to je smisao.
Kao što kuhanje s ljubavlju rezultira ukusnim jelom, na sličan su način u stvaranje sadržaja Sense utkani pozitivni osjećaji i dobre vibracije. I prije nastanka magazina koji imate pred sobom, praktične i kreativne ideje, razmjena životnih iskustava i razgovori o člancima pridonose prihvaćanju i prakticiranju različitih rituala.
Tako su ove stranice s poletnim sadržajem potiho u moj život unijele vječno pozitivno stajalište, prihvaćanje drugih kultura i alternativnih metoda, bivanje u sadašnjem trenutku, vježbanje relaksacije, uživanje u mirnim trenucima uz Sensa čaj, slušanje savjeta kolumnista... Desetke malih rituala koji su mi se nesvjesno ušuljali u život i učinili me boljom osobom. Osobom koja često zastane, osvrne se i kaže: ovo je uistinu divan svijet i ako i jednom svojom riječju pridonesem tome, ja sam sretna.
Ivona Lerman, zamjenica glavne urednice
Još od ranih dvadesetih u svojoj sam okolini uvijek bila malo – drukčija. Bavila sam se jogom i meditacijom, iz prehrane sam izbacila šećer, koketirala sam s makrobiotičkom
Osim toga, otvorio mi se cijeli jedan novi svijet ljudi koji žive i misle jednako kao ja. Sad svakodnevno komuniciram sa suradnicima koji žive po načelima makrobiotike i sirovojedstva, ljudima koji se bude u cik zore kako bi vježbali jogu, ljudima koji napuštaju korporativne karijere kako bi se bavili iscjeljivanjem, zdravom hranom ili pak art terapijom. I što da vam kažem? Otkad radim u Sensi neizmjerno sam zahvalna na svim tim kontaktima i iskustvima. Prvi put moj privatni i poslovni interesi potpuno se preklapaju.
I priznat ću vam – ponekad se, dok slikam na art terapiji ili radim intervju s nekim iscjeliteljem ili pak dogovaram sljedeću temu s našom savjetnicom za prirodnu medicinu, gotovo moram uštipnuti kako bih potvrdila da ne sanjam. Jer u tim se trenucima uopće ne osjećam kao da radim. I znam koliko sam sretna što u današnje vrijeme imam posao koji iskreno volim i koji me ispunjava.
Petak je. Opet će nam smanjiti plaću zbog novog poreza. Ništa novo, pomislila sam. Zadnjih pet godina crne prognoze, utemeljene ili ne, plaše nas sa svakog ugla, a ja sve to vrijeme radim u Sensi.
Bježim sa svakim novim brojem od stvarnosti, ali joj se i nakon svakog odrađenog zadatka vraćam mrvicu pametnija, iskusnija, snažnija.
Sensa nije promijenila moj život, ona ga polagano mijenja nabolje, a reći to za svoje radno mjesto za mene je veliki dar.
Ana Kvočić, grafička urednica
Prije nego što sam počela raditi u Sensi, nisam vjerovala u alternativne metode. Bilo mi je to nešto daleko i strano, i da ste me prije tri godine pitali što mislim o svemu tome, rekla bih vam da je to običan „bućkuriš“. Međutim, sve se promijenilo kad sam preko Sense počela upoznavati stvarne ljude sa stvarnim problemima kojima su te metode
Dalibora sam upoznala u redakciji – bio je to simpatični mladi čovjek mojih godina kojemu se zdravlje naočigled popravilo. Nakon toga, počela sam vjerovati. Istom sam ajurvedskom liječniku poslala mamu i sestru, a ja sam krenula na jogu. I prije sam se bavila fizičkim aktivnostima, poput planinarenja i aerobika, ali usprkos tome imala sam dosta problema s bolovima u leđima. Joga se doista pokazala melemom za moju kralježnicu i postala važan dio moje tjedne rutine. Iako me leđa tu i tamo i dalje zabole, kad redovito pohađam satove joge osjećam se mnogo bolje.
Potkraj studija došla sam raditi u Sensu s malim očekivanjima. Nadala sam se da ću naučiti nešto novo i steći iskustvo na tom „honorarnom“ poslu. Magazin Sensa ušao je u moj život u senzibilnom razdoblju prelasku iz studenta u zrelu osobu koja se sama brine za svoju budućnost. Najzahvalnija sam što sam iskusila posao koji ne znači samo rad nego užitak zarađivanja za nešto što voliš. A kad radiš nešto što voliš, onda se to nekako uvuče u tvoj cijeli život.
Tako je moj dom poprimio romantičan izgled, kozmetičke proizvode u kupaonici zamijenili su oni malo zdraviji, a i redovito idem na jogu (napokon sam otkrila fizičku aktivnost koja mi odgovara). Sensa mi je vratila i dio iz djetinjstva koji sam izgubila – da vjerujem u nešto što ne mogu opipati ili znanstveno dokazati, ali znam da postoji.
Željka Ćenan, asistentica glavne urednice
„Magazin za sretniji život“, to je otprilike sve što sam znala o ovom časopisu kada je bio u fazi pokretanja i čiji dio tima sam se pripremala postati. Tada mi je to više
I evo me još tu, već više od pet godina. Uz ovaj posao i ja sam isprobala različite oblike vježbanja, od meditacije do joge ili plesa 5 ritmova. Ovaj zadnji je na mene ostavio najveći dojam. Bilo je to ludo i nezaboravno iskustvo koje je u meni pobudilo mnoštvo pozitivnih emocija uz koje sam shvatila kako je moguće onako iskreno i od srca se nasmijati i nakon 5. godine života. Naučila sam se i pravilno hraniti. Zdrava prehrana nije samo marketinški trik, kao što sam mislila. Na vlastitu tijelu osjetila sam da hrana može biti lijek. Ono što je najvažnije, upoznala sam toliko ljudi, toliko različitih priča, i sve me to pretvorilo u pozitivnu osobu koja se veseli svakom danu.
Naravno, mali financijaš u meni i dalje živi, razmišlja o dionicama, porezima, bankama, mašta da će biti novi Rohatinski, ali trenutačno radim neke sretnije stvari i osvajam Europu Sensom.
Sa Sensom sam izašla iz ilegale. Naime, oduvijek me je privlačilo ono što je oku nevidljivo, ono što kolokvijalno znamo nazvati alternativom, ali zapravo u korijenu toga je životna energija koja se može manifestirati i upotrijebiti na niz načina. No meditacija, iscjeljivanje, propitivanje smisla i značenja života, intuicija, reinkarnacija, iako moje svakodnevne teme, mnogim su ljudima daleke. Sjedite li u meditativnom položaju negdje u prirodi, neizbježno ste čudni; pohađate li seminare na kojima bolje upoznajete sami sebe i za to još trošite godišnji odmor, obrve se oko vas dižu i glave pomiču lijevo-desno.
Dok mjerite geopatogena zračenja (za neznalice loša zemljina zračenja) ispod svog doma koji ste uredili prema energetskim zakonima feng shuija – sasvim vam je jasno da je to nekim ljudima previše. Previše apstraktno. Upravo zato prije Sense o tome nisam previše razgovarala osim u krugu istomišljenika. Danas hodam gotovo s natpisom na čelu da sam „drukčija“, ali pridodajem – ne brinite se, meni je to posao. Ohrabrila sam se. Naime, i ja imam dvojbe oko mogućih šarlatana koji zloupotrebljavaju činjenicu da smo ne samo tjelesna nego i energetska bića i da vjerujemo. No ja ih imam priliku provjeriti.
Moj posao otvara mnoga vrata i zahvaljujući tome upoznala sam prekrasne ljude koji se bave plemenitim poslovima kojima diraju ljudska srca, čiste umove i liječe tijela. Ima i onih koji prije svega inspiriraju svojim primjerom, inovacijama, promjenama životnog stila. Oni predstavljaju jedan bolji svijet i zahvalna sam što sam ih imala priliku upoznati i njima se nadahnuti.
Neda Džakula, urednica Sensine web stranice
Otkad radim u Sensi, i ja sam postala dosadna. Moj posao je sada produžetak mene. Život mi nije podijeljen na „posao” i „interesi”, „radno” i „slobodno vrijeme”, to je postalo jedno. Čitam ono što bih čitala i doma, pregledavam web-stranice koje bih gledala i doma. Zbog toga što mi se život „ujedinio”, imam više vremena i volje, ne živim u grču i ne bježim od posla kad dođem kući. Naprotiv, često otvaram našu stranicu u potrazi za receptima, savjetima, jednako kao moji prijatelji i obitelj... A to je super, i nimalo dosadno.