Gorak okus šećerne bolesti

Sve se odigrava u posljednjih dvije i pol godine. Tada je mom jedanaestomjesečnom djetetu dijagnosticiran dijabetes tipa 1. Za sve koji s njim nisu upoznati, ukratko ću ga opisati kao autoimunu bolest koja ne boli, no razara tijelo iznutra krećući od najmanjih krvnih žilica. Oboljeli od dijabetesa tipa 1 ovisni su o injekcijama hormona inzulina, a bolest drže pod kontrolom čestim mjerenjima razine šećera u krvi i zdravim životom. Za malo dijete najvažnija je kontrolirana prehrana koja je prilagođena djelovanju inzulina tijekom dana.

Stavljanjem svog iskustva na papir zapravo sam zaključala vrata za sobom i otvorila se novom početku. Bolest svojeg djeteta doživjela sam kao poruku svemira, prirode ili kako god nazvali tu srž života, koja je mene i moju obitelj trebala nagnati na promjene. Odlučila sam ulozi majke dati prednost pred znanjem koje sam stjecala godinama, pred zvanjem i poslom arhitekta koji sam voljela te sam mu se godinama posvećivala i upravo planirala vratiti. Potrebu za kreativnim izražavanjem prebacila sam na slikanje i pisanje što je rezultiralo knjigom Dijabetes – prilika za promjenu kojom se ponosim. Novi val promjena počeo je prije otprilike godinu dana.

Otvorena za sve što može pridonijeti općem zdravlju, naišla sam na niz knjiga, zatim i autoriteta iz ovog područja koje pratim preko webinara, blogova i njihovih knjiga. Volim naglasiti da sam prvi susret s promjenama doživjela upravo putem članka o sirovojedstvu u magazinu Sensa. Upoznavanje s drukčijim načinom prehrane u odnosu na prehranu prije dijagnoze, ali i u odnosu na preporuke liječnika i nutricionista, uslijedilo je od čitanja o drukčijim pristupima hrani koji su mi tada bili daleki. Oni su govorili o selekciji namirnica, odbacivanju industrijskih prerađevina, mliječnih proizvoda, namirnica životinjskog podrijetla, žitarica, soje...

Upoznala sam snagu zelenih kašastih sokova, potencijal orašastih plodova od kojih se može napraviti i mlijeko, pripremu namirnica prema načelima sirove prehrane. Naučila sam kojim namirnicama treba dati prednost, a načine njihove pripreme učim i nadograđujem. Još uvijek više istražujem i baratam teorijom, dok sam u praksi tek početnik, ali uvjerena sam u ispravnost tog načina života bez imalo želje za povratkom. Povremeno i spontano utažujem želje za namirnicama koje sam prije jela, ali dogodila se velika promjena koja mi više ne omogućuje uživanje u hrani koja uistinu ne hrani moje tijelo i dušu, koja ne unosi život u mene.

Ti me izleti uvijek još dublje uvjere da su promjene ispravne. Hranu sada vidim kao komunikaciju s prirodom, svemirom, kao energetski kanal i samu energiju koja me ispunjava, kao sklop nutrijenata koji na kompleksan i neshvatljiv način pridonose našem zdravlju, ali nam je dostupan samo putem namirnica u „originalnom pakiranju“, onako kako ih je zamislila priroda.PageBreak

Ukratko, živa organska veganska prehrana donosi ravnotežu na svim razinama, hrani organizam i puni ga energijom koja nas prebacuje na frekvenciju izvora života. Na fizičkoj razini pametan izbor namirnica vodi gubljenju suvišne težine, detoksikaciji, stabilizaciji krvnog tlaka, razine šećera i izlučivanja inzulina, obnavljanju crijevne flore, kiselo-lužnatoj ravnoteži, većoj snazi i energiji, zdravijem osjećaju i izgledu. Postoje klinički praćeni programi kojima se takvim izborom hrane pokušava utjecati na gene te zaustaviti i preokrenuti dijabetes, spriječiti rak, upale i slično. Provodi se niz istraživanja koja utvrđuju toksičnost kuhane hrane, a s druge strane upozoravaju na važnost nutrijenata koji se potpuno ili većim dijelom gube u procesu zagrijavanja i kuhanja namirnica.

Eksperimentirajući sa sirovom hranom i sama sam iskusila konkretne rezultate – čisti ten, spontano vraćanje na pretporođajnu težinu i rješavanje svih tegoba vezanih uz menstruaciju i predmenstrualno razdoblje. Kod mog sina Emila promjene se vide u osjetno boljem raspoloženju, izgledu, količini energije, poboljšanoj krvnoj slici i prosječnoj razini šećera. Sada znam da postoji i alternativa te je jedan od mojih glavnih ciljeva zdravlje, moguće i ozdravljenje mog djeteta. Ne želim nužno shvatiti mehanizam ili dosegnuti cilj, nego mu pridonijeti na svim mogućim razinama.

Bih li sve to spoznala da nije bilo bolesti?

Naučila sam da najviše mogu učiniti svojim primjerom, promjenom koja kreće od mene. Najviše mogu naučiti iz svojeg iskustva. Svaka namirnica ima jedinstven i karakterističan okus, aromu, ne postoje dvije iste jagode ili lista blitve. Svaka osoba je drukčija, svaki metabolizam je drukčiji, svatko ima drukčije potrebe. Promjene se ne događaju preko noći, nema instant-recepata jer to su promjene koje živimo i iz njih učimo. Nemoguće je ne prenositi dio entuzijazma prilikom otkrića novog života, kako sam ja sveukupno doživjela ove promjene, ali nije ga dobro niti moguće nametati. Koji put se zapitam bih li sve to proživjela i spoznala da sam na ovaj niz informacija naišla prije dijagnoze dijabetesa.

Treba biti spreman i otvoren za nove spoznaje, o kojim god spoznajama bila riječ, čak i ako se kose s tradicijom, kulturom i navikama. Naučila sam da je teško ustrajati s obzirom na to da ne možete očekivati potporu i pomoć, nema ni puno izvora iz kojih možete učiti, pogotovo individualno. No ipak, u nekom se trenutku moja percepcija života proširila i postalo mi je jasno da je jedini odabir koji je moguć svjesni život koji ne razara, nego stvara i obuhvaća zdrave međuljudske odnose koji se temelje na odgovornosti, i to se odnosi na sve sfere života. U tom kontekstu prehrana živom hranom organskog podrijetla bila je ne samo logičan izbor nego jedini ispravan.

Sljedeća prekretnica dogodila se iznenadnom spoznajom o iluziji života kakav živimo. Dogodila se dok sam čitala o svjesnoj prehrani. Poklopila se s prikazivanjem filma Jezgra i mini-serije Izgaranje koji upravo govore o nužnosti preuzimanja odgovornosti za ono što se događa nama samima i našem planetu. Industrija hrane koja se temelji na laži i manipulacijama, svijet potrošnje bez cilja, uvjerenje da naftu možemo zloupotrebljavati do kraja i da ćemo potom naći rješenje koje će ju ravnopravno zamijeniti ili da će se sve riješiti spontano – sve to je tako jasno pokazivalo da živimo u iluziji, laži, odvojeni od prirode i intuicije, i zato ne shvaćamo da se događaju velike promjene koje ugrožavaju naš opstanak.

Postala sam svjesna ritmičnog rutinskog života bez cilja i doživjela stvarnost, potpuno odvojenu od „stvarnosti“ koja me okružuje. Svoju ulogu danas vidim samo u toj drugoj stvarnosti gdje je moja svrha raditi za čovjeka, prirodu i planet. Ostavljam životu da me vodi, ne želim se opirati nego aktivno sudjelovati, no ako se ikada vratim arhitekturi i projektiranju, jedinu svrhu vidim u održivim projektima i stvaranju prostorne energije koja čovjeku omogućuje bolji život.

Do tada istražujem i učim, eksperimentiram, radim na drugoj knjizi, pripremam slikovnice i veselim se svakoj novoj spoznaji poput djeteta. U sklopu projekta slatkikosecer.com populariziram znanje o dijabetesu, šaljem newslettere kojima, nadam se, djelujem i preventivno, okupljam osobe sličnih interesa, potičem na dijeljenje iskustva. Projekt je još na samom početku i veseli me svaki pomak.