Zašto je tako teško oprostiti?

Nugodna iskustva iz djetinjstva

Uvjereni smo da je svako povređivanje usmjereno na nas kao osobu, no zapravo je to rijetko tako. U mnogim situacijama povrijeđenost je tek projekcija našeg uma. Naime, bolna iskustva koja smo kao djeca iskusili utisnula su se direktno u podsvijest – operativni mehanizam uma, i sve ono što nam se kasnije u životu događa interpretiramo kroz ono što što nam je utisnuto u podsvijest. Ako su nas, primjerice, roditelji stalno kažnjavali a da nismo znali zašto, imat ćemo dojam da nas i drugi ljudi iz nekog razloga kažnjavaju, da su prema nama nepravedni ili nas jednostavno žele povrijediti. Oni nas vjerojatno nemaju namjeru povrijediti i iako osjećaj povrijeđenosti nema realne osnove, na naš sustav djeluje kao da je stvaran.  

Povređivanje se s druge strane može dogoditi i kao reakcija na neadekvatnu reakciju. Naime, kada se čovjek osjeti ugroženim, njegov racionalni segment trenutno se blokira, a upravljanje sustavom preuzima amigdala – dio mozga zadužen za spontane i instinktivne reakcije. Tisućama godina unatrag, kada su ljudi svakodnevno bili izloženi životnim opasnostima, amigdala je pomagala da takvim instinktivnim reakcijama sačuvaju život. U moderno doba osjećamo se ugroženima zbog povrede integriteta pa kada u takvim situacijama amigdala preuzme vodstvo, u stanju smo napraviti ili reći ono što se inače ne bismo usudili, samo da bismo se zaštitili.

Kada se takvo što dogodi, mi se ponovo možemo osjetiti povrijeđenima, premda je druga strana u suštini reagirala na svoje strahove, a ne na nas kao osobu.PageBreak

I kad nas netko naizgled povrijedi s predumišljajem, valja imati na umu da je vjerojatno i on reagirao na neku svoju raniju, potisnutu povredu. Neadekvatnom reakcijom prema nama ta osoba možda izražava ljutnju, bijes ili čak mržnju prema nekome drugome, osobi koja ju je povrijedila u djetinjstvu, ili prema svojoj nemoći da se od nje obrani, a mi smo tu povredu samo pomogli izvući na svjesni segment. Zato ni tada povređivanje ne bismo trebali doživjeti osobno.

Povređivanje je uvijek posljedica nesvjesnosti, a nesvjesnost je rezultat proživljene traume koja je suzila percepciju i učinila nas necjelovitima. Dok god sami sebe ne iscijelimo, neprestano ćemo se kretati u začaranom krugu nanošenja i primanja boli, povređivanja i povrijeđenosti.

Sa svakom novom boli postat ćemo prijemljiviji na još više boli, dogodit će se još veća dezintegriranost jer će se novi dio naše izvorne prirode odcijepiti od nas.

Posljedice neopraštanja

No zadržavanjem takvih emocija u sebi, njihovim potiskivanjem i odbijanjem opraštanja (svjesnim ili nesvjesnim), u sebi taložimo negativnu energiju onih koji su nas povrijedili, potvrđujemo svoju nemoć pred životom te postajemo taoci vlastite boli. Neopraštanjem stalno i iznova bivamo povređivani od iste energije, istih ljudi i njihove boli, no najviše - od sebe samih.

Osim toga, neopraštanjem blokiramo velik dio svoje konstruktivne, stvaralačke energije koja se, usmjerena na povrijeđenost, bol, zamjeranje ili mržnju ne može izraziti u svom kreativnom potencijalu, nego jedino može razarati.

Oprostiti nije lako, ali je nužno

Pa unatoč svemu tome, oprostiti nije lako. Što je povreda koju smo doživjeli veća, teže ju je otpustiti. Ponekad bol u sebi čuvamo godinama, desetljećima ili čak cijeli život – podsvjesno misleći da ćemo opraštanjem drugoj osobi poručiti da je u redu to što nam je napravila ili da ćemo otpuštanjem izgubiti sebe. No upravo suprotno – otpuštanjem svoje povrijeđenosti i potpunim opraštanjem konačno integriramo dio sebe koji je ostao zarobljen u boli, iscjeljujemo povrijeđenost i prestajemo u život privlačiti sličnu bol. Upravo je zbog toga sposobnost da otpustimo i oprostimo onima koji su nas povrijedili odraz zrelosti i poštovanja prema sebi samima.

Pravo i istinsko opraštanje nije uvjetovano. Ono se ne događa kada to želimo, kada tako racionalno odlučimo ili kada nam se osoba koja nas je povrijedila ispriča. Ono se događa spontano, neočekivano i bez napora, tek onda kada smo za to istinski spremni i duhovno zreli.