Ljubomora - čuvar ili razarač veze?

Djevojka priča s naočitim momkom na zabavi i smješka mu se. Za njezina dečka to je signal da mu se pojavio suparnik. Suprug odjednom počne odlaziti na službena putovanja, baš nakon što je u njegov odjel došla nova kolegica. To alarmira njegovu suprugu, uplašenu da je njezin brak došao u pitanje.

Emocije je poslovično teško definirati, a definiciji osobito uspješno izmiču složene emocije kao što je ljubomora. Ona obuhvaća niz neugodnih osjećaja kao što su strah, tjeskoba, napuštenost, gubitak, tuga, ljutnja, poniženje i zavist. Mnogi psiholozi smatraju da je u temelju ljubomore nesigurnost u vlastitu vrijednost, ali ova emocija nastaje i iz drugih pobuda kao što su sebičnost i nadmetanje.  

Psiholog Steven Stosny iz Washingtona ocjenjuje da ljubomora u tipičnom slučaju pogađa nesigurnu osobu u nestabilnoj vezi. Veza je nestabilna ako je jedan partner znatno poželjniji od drugoga – mladošću, fizionomijom, društvenim ugledom, podrijetlom ili nekom drugom cijenjenom značajkom. U takvoj neuravnoteženoj vezi kandidat za ljubomoru je partner koji je manje poželjan ili se takvim doživljava.

Čega se tiče nesigurnost?

Nesigurnost se obično tiče seksualnosti, ali zahvaća i polje prijateljstva i obiteljskih odnosa. Neki su ljudi ljubomorni na svakoga tko odvlači pažnju osobe do koje im je stalo. Nažalost, kaže Stosny, iskazivanjem ljubomore nesigurni ljudi čine vezu još nestabilnijom izazivajući kod druge strane osjećaj zagušenosti.  

Najbolje i najkonstruktivnije je iskoristiti osjećaj ljubomore za rad na sebi. Francuska psihijatrica Marcianne Blevis, koja je proučila stotine parova tvrdi da je ljubomora znak da pogledamo prema svojoj nutrini, umjesto prema partneru ili onom koga smatramo suparnikom. Uobičajena meta naše ljubomore, odnosno suparnik, uništava naše samopoštovanje jer nam se čini da iz njega isijava aura čarobnih osobina koje nama nedostaju. No mi smo ti koji mu pridajemo te osobine, ističe dr. Blevis. Zapravo smo ljubomorni na nešto što sami nismo ostvarili u sebi i to trebamo iskoristiti kao poticaj da se poboljšamo i presložimo vlastiti identitet. PageBreak

Osjećaj inferiornosti nije jedini temelj ljubomore. Naime, partnera je moguće izgubiti i zbog nekoga tko nije privlačniji ni poželjniji, nego samo uspješniji u manipulaciji. A partnera je važno zadržati neovisno o značajkama suparnika i načinu na koji djeluje.  

Evolucijski psiholog David Buss s teksaškog sveučilišta opisuje ljubomoru kao „nužnu emociju koja služi kao sredstvo odvraćanja od nevjere kojoj podliježu i muškarci i žene“.

Ljudi se, veli Buss, služe ljubomorom kao signalom upozorenja partneru da ne zastrani i okolini da se ne miješa u tuđu vezu. I on je sam to iskusio na svojoj koži kad mu je bivša djevojka dolazila na posao i provjeravala ga na očigled prisutnih. Bussove su kolegice shvatile o čemu je riječ pa se nisu pokušavale zbližiti s njime da ne bi došle u sukob s ljubomornom „rospijom“.  

Neki bi radije zadržati partnera i kojeg ne vole nego ga pustili

Klasično ponašanje ljubomornog pojedinca, koje uključuje kontrolu putem uhođenja, prisluškivanja, kopanja po stvarima i ispitivanja, redovito stvara otpor kod drugog partnera. Jedini način na koji ispadi ljubomore mogu sačuvati vezu jest zastrašivanje partnera još većim neugodnostima u slučaju nevjere. No veza koja opstaje samo zbog ljubomore nije zdrava ni temeljena na ljubavi.

„Ljubomora u pravilu nije čuvar, nego razarač ljubavi“, slaže se i Marcianne Blevis. Međutim, ljudi – i mnoge druge životinjske vrste – ne teže intimnim vezama samo iz romantičnih pobuda. Ne zvuči baš ohrabrujuće, ali neki više vole zadržati partnera uza sebe i bez ljubavi nego ga prepustiti drugome. „Pogrešno je pretpostaviti da ljubomora uvijek uključuje ljubav. I pojedinac koji ne podnosi svoju suprugu može postati ljubomoran ako opazi da se netko drugi zanima za nju“, napominje izraelski filozof Aaron Ben-Ze’ev sa Sveučilišta u Haifi. „U ovom je slučaju okidač ljubomore mogućnost poraza od suparnika. Takva je ljubomora povezanija sa sebičnosti nego s ljubavi“, dodaje.PageBreak

Buss, autor knjige o ljubomori The Dangerous Passion (Opasna strast), u kojoj ovu emociju opisuje potrebnom koliko i ljubav i seks, tvrdi da muškarci i žene doživljavaju ljubomoru različito i u drukčijim okolnostima. Prema Bussu i drugima, muškarac pretežno osjeća ljubomoru vezano uz seksualnu nevjeru, to jest ako netko drugi ugrožava njegovo isključivo pravo na partneričino tijelo. S druge strane, žena je ljubomornija u emocionalnom smislu osjeti li da joj neka druga preotima srce njezina partnera. Te su razlike biološki motivirane. Muškarčev je cilj sprječavanje partnerice da zatrudni sa suparnikom, tako da ne bi svoja ograničena sredstva trošio na podizanje tuđeg djeteta. Žene su zabrinutije da bi muškarac, pođe li s drugom, zanemario svoje materijalne obveze prema njoj i njezinoj djeci, čiji bi opstanak tada došao u pitanje.

Dok burna i nametljiva ljubomora nanosi stres i stvara razdor, umjerena je doza ljubomore korisna za dobro zdravlje veze. Osobito u njezinim počecima, pa i u fazi udvaranja. Kako kaže Stosny: „Paradoksalno, svi želimo mrvicu ljubomore jer ona odražava stupanj angažiranosti. U malim dozama, pokazuje koliko je kome stalo“.

Stvaranje dojma "potražnje"

Izazivanjem ljubomore provjeravamo je li uputno uložiti osjećaje u odnos. Ako druga strana pokaže nešto ljubomore, znači da joj je stalo do nas te da smijemo i dalje ulagati osjećaje u nju. A ako ne reagira, moguće je da ne mari.   

Budući da je ljubomora koristan pokazatelj privrženosti i zainteresiranosti, razumljivo je i da se mnogi njome služe s predumišljajem. A žene to čine tri puta češće od muškaraca. Istraživanja provedena na sveučilištima u New Yorku i Texasu pokazala su da između 31 i 40 posto žena smišljeno izaziva partnerovu ljubomoru s namjerom da testira njihove reakcije. Ženske su taktike neuzvraćanje poziva partneru tako da on posumnja da ga vara, spominjanje bivših dečki, smiješenje i čavrljanje s naočitim muškarcima. „Iznenađujuće je lako pritisnuti muški prekidač za ljubomoru. Muškarci često nisu ni svjesni manipulacije“, kaže Buss.  

Pripadnici obaju spolova služe se taktikom stvaranja dojma da za njima vlada velika „potražnja“. Uspiju li u tome, njihov će ih partner doživjeti privlačnijima nego prije te ih posljedično više cijeniti. „Ljudi ne žele biti u vezi s nekim za koga se nitko drugi ne zanima“, tvrdi Buss.

Zdrava u maloj dozi

Da je umjerena ljubomora dobra stvar i važan sastojak odnosa, pokazalo je istraživanje na Sveučilištu Western Illinois u kojemu su praćeni parovi u vezi. Od petsto takvih parova, nakon sedam godina 25% ih je bilo u braku. Među vjenčanima bilo je najviše onih koji su se u istraživanju pokazali ljubomornima, dok su od najmanje ljubomornih – gotovo svi prekinuli vezu!

Sve u svemu, ljubomora je sastojak veze koji u umjerenoj dozi održava „napon“ i svjedoči o motivaciji partnera da zadrže jedno drugoga uza sebe. No ako nas ljubomora muči i nagriza, više nema zaštitnu, nego destruktivnu ulogu. Nađete li se u takvom stanju, umjesto da osuđujete partnera i suparnika, okrenite se sebi, otkrijte kako se možete unaprijediti i prionite na to. Kako god na koncu ispadnu stvari s vašom vezom, iz tog ćete procesa izaći kao bolji čovjek.