Biološki sat modernog čovjeka trpi šokove kakve ljudi prije nisu poznavali. Budući da nije bilo brzih prijevoznih sredstava, nitko nije naglo prelazio iz jedne u drugu vremensku zonu. Nije bilo ni ljetnog i zimskog računanja vremena. Svi su pomaci bili prirodni i postupni, u skladu s promjenama u položaju Sunca na nebu. U današnje doba dvaput godišnje prisiljeni smo trpjeti pomicanje sata, koje su industrijske zemlje uvele radi usklađivanja društvene satnice s prirodnim svjetlom. Prelazak na ljetno vrijeme veći je od dva bauka.

Nakon zadnjeg vikenda u ožujku dugi spavači moraju ustati sat ranije, kad je još mrak, dok sumrak pada sat kasnije. Iako se jedan sat ovamo-onamo ne doima pretjeranim odstupanjem, za ljude kojima je potrebno dulje spavanje i taj je jedan „ukradeni“ sat ozbiljan udarac. Kolektivna pospanost ima posljedice i na javno zdravstvo. Istraživači sa stanfordskog sveučilišta proučili su podatke o prometnim nesrećama i otkrili da je najviša stopa upravo na prvi ponedjeljak nakon početka ljetnog računanja vremena.

Iako je uobičajeno da više zaziremo od prelaska na ljetno vrijeme, kad se jedan sat „preskače“ i idući dan skraćuje, i dodavanje jednog sata, svojstveno prelasku na zimsko vrijeme, povlači za sobom tegobe i rizike. Dugi spavači tada se opuste i pođu na spavanje u isto vrijeme po satu, ali realno sat kasnije, umjesto da odu u realno isto vrijeme kao i prije pomicanja sata.