Prema suvremenom teorijama dječje psihologije i pedagogije svako dijete je inteligentno i nadareno. Ipak, važnije od priznavanja činjenice inteligencije ili dara svakog djeteta je njihovo daljnje razvijanje. Izostane li potrebna podrška, ponajprije roditelja i obrazovnog sustava, ti potencijali s vremenom postaju prosječni ili se potpuno gase.

Što je talent?
Jedna od brojnih definicija kaže da je talent potencijal za izuzetnost. Znakovi prepoznavanja nadarenog djeteta brojni su i javljaju se kao opći (lakoća učenja, brzo pamćenje, uviđanje detalja, uočavanje uzroka i povezanosti pojava...) ili kao specifični - u okviru različitih područja. Tako neka djeca već od najranijeg uzrasta crtačkim umijećem uvelike premašuju svoje vršnjake, drugi s lakoćom barataju brojevima, treći postižu zapažene sportske rezultate...

Najintenzivnije razdoblje za razvoj talenta je predškolsko doba i niži razredi osnovne škole. Vjerojatno ste primijetili da djeca s tri godine uče s lakoćom, uz zabavu i igru, dok je većini dvanaestogodišnjaka ili petnaestogodišnjaka učenje sinonim za mučenje. Odnosno, kad krenu u školu onaj ”potencijal za izuzetnost” blijedi. Zašto je to tako?

Škole postupno uništavaju talente
Obrazovni sustavi osmišljeni su tako da djecu ”uprosječe”, isti su za sve koliko god djeca bila različita. Samim time, kako školovanje odmiče, djeca kojima škola ne odgovara i postaje mučenje više su pravilo nego iznimka. Neadekvatnost obrazovnih sistema ”guši” talente čak i u onim zemljama gdje se školovanje odvija uz mnogo više tolerancije za razlike među djecom.

U SAD-u je primjerice provedeno istraživanje divergentnog mišljenja kod djece - sposobnosti nalaženja što više različitih primjena običnih, svakodnevnih predmeta. Smatra se da je ta sposobnost jedna od osnovnih za snalaženje u životu. Testiranje se provodilo nekoliko puta u razmacima od četiri godine. U predškolskom uzrastu čak 98 posto djece imalo je rezultate genija (mogli su smisliti više od stotinu primjena za neki predmet). Sa svakim novim testiranjem postotak takve djece bio je sve manji dok na kraju školovanja nije stigao do skromnih četiri posto.

Kako možete podržati darovitost djeteta?
Rješenje za obrazovne sustave koji sputavaju dječje potencijale su individualni programi, osmišljeni i prilagođeni upravo razvijanju različitih talenata kod djece. No dok takvi programi ne zažive u društvu, evo što roditelji mogu učiniti da podrže i razvijaju dječji talent:

Vanjski stimulansi. Glazba koju slušate, priče koje čitate djetetu, okruženje koje mu osiguravate utječe na njegov razvoj i inteligenciju i sve njegove druge potencijale, kao i talente. Što su vanjski stimulansi raznovrsniji i kvalitetniji, to je mogućnost da dijete razvija svoje potencijale veća.

Podrška i samopouzdanje. U odnosu na vršnjake, nadareno dijete može se osjećati izolirano. Ne uklapa se lako među vršnjake, misli drukčije, ima druge interese. Katkad i učitelji smatraju nadarenu djecu prezahtjevnom za rad, a u višim razredima nerijetko se osjećaju i inferiorno u odnosu na njih. Zato pokušajte osnažiti svoje dijete samopouzdanjem kako bi potencijalni problem izolacije i neshvaćenosti u sredini doživjelo kao dio svog odrastanja. Važno je da razumije da je njegov talent dar, iako to drugi ne prepoznaju.

Osobni rast. Umjesto inzistiranja na tome da dijete ima enciklopedijsko znanje, radije potičite njegov osobni razvoj. Sposobnost uviđanja detalja, strategijsko mišljenje, snalaženje u problemskim situacijama, kreativnost, memorija, pronalaženje drukčijih rješenja za stare ideje upravo su one sposobnosti koje škola djetetu neće poticati, a ključne su ne samo za razvoj talenta, nego i za snalaženje u životu.

Igra. Omogućite djetetu što više igre i socijalnih interakcija. Naime, roditeljsko forsiranje razvijanja talenta može biti kontraproduktivno i za djetetovu nadarenost i za njegovo samopouzdanje i odnos prema sebi. Dijete će biti najuspješnije u onome u čemu uživa, najlakše će i najdulje pamtiti ono što ga zanima. Igra razvija maštu, bez koje se nijedan potencijal ne može razviti. Isto tako, vaša zajednička igra s djetetom stvara osjećaj sigurnosti, ljubavi, zaštićenosti. Kad se dijete osjeća prihvaćeno u obitelji s cijelim paketom vrlina i mana, da ga volite takvo kakvo jest, lakše će razvijati vrline i korigirati mane.

Osobni, roditeljski izazov
Ukratko, za razvoj potencijala vašeg djeteta važni su inteligencija, odnos s roditeljima i obrazovanje. Vaše je dijete već inteligentno. Takvo je rođeno, pitanje je samo u kojem je području to najizraženije. Na obrazovni sustav ne možete mnogo utjecati, ali odnos koji gradite s djetetom ovisi samo o vama. 

Zato učinite ono što možete, omogućite djetetu igru, zabavu, raznovrsnost, ljubav, poštovanje, podršku. I kad vam se učini da je obrazovni sustav protiv vas, nemojte odustati. Nije lako, ali je moguće - razvijajte vi talent kod svog djeteta. Doživite to kao osobni, roditeljski izazov.