Djeca u Hrvatskoj ne razgovaraju s roditeljima o seksualnosti

Postati roditelj i nije tako teško, uglavnom znamo kako se to radi. Ako je biološki sat aktivan, dvije će se stanice spojiti i nakon devet mjeseci... Eto roditeljstva. No postati i biti odgovoran roditelj, tu ćemo se sigurno složiti, jako je teško i zahtjevno. Danas većina roditelja želi ili mora raditi izvan obitelji i rastrgana je između mnoštva obveza (osobito majke, zbog specifičnosti našeg društva). A istodobno se roditelji svakodnevno moraju nositi s izazovima u odgoju djece: previše video i internetskog sadržaja, sjedilački način igranja, bullying među vršnjacima, nasilje na televiziji, previše slatkiša i grickalica... Mogli bismo još nabrajati, zar ne?

U svakoj takvoj situaciji roditelji trebaju naći odgovarajući način da svojem djetetu objasne problem i usmjere ga. No mnoge ankete i istraživanja navode kako roditeljima među svim izazovima najteže pada razgovor o seksu s vlastitim djetetom. U Hrvatskoj tek svaki petnaesti tinejdžer navodi roditelje kao glavni izvor informacija o seksualnosti, a više od četvrtine studenata Sveučilišta u Zagrebu nikad nije s roditeljima porazgovaralo o seksualnosti.

Znanje o seksu daje djeci sigurnost i osnažuje ih

Zašto je to tako teško? Osnovni je uzrok u tome što razgovor o seksu izaziva nelagodu. A ne nose se svi dobro s tim. Odrasli mogu podnijeti određenu dozu nelagode, no ipak im je lakše izbjeći je. Nadalje, današnji roditelji nemaju previše iskustva u razgovoru o seksu s mladima: njihovi roditelji i nastavnici nisu s njima o tome znali razgovarati pa nisu razvili potrebne vještine.

Razloga ima još, ali pozabavit ću se jednim koji nije tako rijedak: pojedini roditelji (i nastavnici, odgajatelji...) strahuju da će razgovor o seksualnosti ili seksualna edukacija naškoditi djeci te da će ih prerano potaknuti na seksualnu aktivnost. Važno je znati da znanje o seksualnosti ne čini štetu; upravo suprotno, pomaže djeci da donose ispravne odluke kad za njih dođe vrijeme. Znanje im daje sigurnost i osnažuje ih.

Nepripremljenost nije dobra

O tome su u zapadnoj Europi i SAD-u provedena mnoga istraživanja i sva su pokazala da informiranost i znanje rezultiraju većom odgovornošću, donošenjem dobrih odluka i prevencijom neželjenih oblika seksualnog ponašanja. Razni stručni časopisi objavili su istraživanja koja pokazuju da su djeca s kojom se odmalena razgovaralo o seksu odgađala spolni odnos kad su došla u godine u kojima su mogla postati seksualno aktivna. Kad bi se i odlučila na seks, rabila su kontracepciju i imala manje partnera od one djece koja u ranoj dobi nisu dobivala informacije i znanja o seksualnosti.

Marty Klein, poznati američki seksualni terapeut i edukator, u svojoj knjizi Kako razgovarati o seksualnosti s djecom uspoređuje razgovor o seksu sa sportom. Sportski se programi, kaže, ne provode ovako: „Djeco, nemojte se ozlijediti... A sad idemo trčati, igrati utakmicu i pamet u glavu.“ S djecom treba izvoditi vježbe zagrijavanja, snage i opuštanja. Treba ih poučavati o važnosti pravilne prehrane, odmaranja, pravilnoj uporabi opreme u sportu, o discipliniranom izvođenju vježbi. Nećemo djecu pustiti na teren nepripremljenu.

I nećemo misliti da su nepripremljena djeca sigurnija te da se neće izlagati nepotrebnim sportskim ozljedama. No kad je riječ o seksualnosti, pojedinci misle da je nepripremljenost dobra te da će djeca biti sigurnija i lakše donositi ispravne odluke ako im ne budemo spominjali seks. Nije baš logično, zar ne?

Ne razgovaramo jednako s trogodišnjakom i 11-godišnjakom

Važno je osvijestiti da su roditelji seksualni edukatori, činili što ili ne. Samim time što su odrasle osobe i seksualno aktivni, svojim ponašanjem prenose djeci određene poruke. Izbjegavanje spominjanja seksa ili sustezanje od izražavanja primjerene nježnosti među roditeljima također je seksualna edukacija, samo zapitajmo se kakve poruke u tom slučaju prenosimo. Djeca iz obitelji u kojima se seksualnost ne spominje doživljavaju seks kao nešto neprimjereno: da je seksualnost u redu, roditelji bi je na neki način spomenuli.

Znamo da djeca oko treće godine počinju pokazivati zanimanje za svoje genitalije i igrati se njima. Znamo da se petogodišnjaci vole međusobno dodirivati i da počinju postavljati pitanja o tijelu, dolasku beba i slično. Djeca nam, dakle, vrlo rano počnu pokazivati da su seksualna bića. Roditelji im mogu, a i trebali bi, pomoći da bolje razumiju sebe i svoje tijelo. Dakako, u skladu s njihovim godinama. Nećemo na jednak način razgovarati s trogodišnjakom i s djetetom kojemu je jedanaest godina. Kako to uopće činiti?PageBreak

Nataša Barolin Belić
Profimedia/Shutterstock Nataša Barolin Belić
Česti i spontani razgovori

Kalifornijska studija čiji su rezultati objavljeni u časopisu Pediatrics pokazala je da je bolje s djecom o seksualnosti razgovarati često i spontano, kako se koja situacija nametne, nego pripremiti dug formalni razgovor u kojem ćemo stručno djetetu objasniti sve o seksu – a potom nikad više dotaknuti tu temu. Ne treba čekati da dijete postavi pitanje, treba preuzeti inicijativu i početi razgovarati o seksualnim temama. Ako dijete dođe kući i kaže da se igralo s prijateljicom ili prijateljem, dobro ga je pitati kakvu su igru igrali i jesu li se međusobno dodirivali, a onda blago iznijeti svoje mišljenje o takvim igrama.

Kakav god bio vaš stav, važno je djetetu reći da takvu igru može prihvatiti ako želi, a može je i odbiti ako mu se ne sviđa jer na to ima pravo. To će u njemu razviti osjećaj da ima mogućnost izbora. Kad roditelj vidi da dijete dodiruje svoje genitalije i u tome uživa, tu priliku može iskoristiti za pouku o masturbaciji. Ovisno o vrijednostima i stavovima koje obitelj o masturbaciji ima, možda će poučiti dijete da je u redu katkad se dodirivati, ali da se to ne radi pred drugim ljudima.

Seks nije sramota

Ako su djeca starija, u adolescentskoj dobi, katkad će biti potrebno razbijati nezdrave mitove i predrasude o seksualnosti. Možete zajedno pogledati kakvu emisiju ili film na televiziji ili pak možete reći da ste u novinama pročitali, primjerice, kako žene treba nagovarati na seks ili da se muškarac više ne može kontrolirati kad se uzbudi – te uz to vezati svoj stav. Ako ste kao roditelj nesigurni i osjećate da vam nedostaje informacija za razgovor s djetetom, otiđite u knjižnicu te posudite nekoliko knjiga o seksualnosti djece i mladih. Iznimno je važno da budete sigurni u ono što govorite djetetu jer tako će vas ono ozbiljnije shvatiti.

Kad razgovaramo – ili ne razgovaramo – s djecom o seksualnosti, iznimno je važno paziti da se kod djeteta ne razvija osjećaj krivnje i srama. U svakodnevnom radu s klijentima prečesto se susrećem s osobama koje su u djetinjstvu naučile da je seks sramota te da je jako loše dodirivati se i misliti o seksu.

Negativne poruke

Zbog takvih negativnih poruka nikada nisu razvile seksualni aspekt svojeg bića i nisu sposobne za seksualne odnose koji povezuju, zbližavaju i pružaju užitak. U odrasloj se dobi osjećaju „nefunkcionalnima, nenormalnima“, kako same kažu, i duboko su pogođene svojim stanjem. Njihovi roditelji, koji su u prošlosti pridonijeli tom osjećaju krivnje i srama, nisu ni slutili da im daju pečat koji će nositi u sebi i kad budu odrasle, seksualno aktivne osobe.

Upamtite, dragi roditelji, vi ste seksualni edukatori svoje djece i sve što činite ili ne činite, govorite ili ne govorite, utječe na oblikovanje seksualnog bića vašeg djeteta. Vi ste odgovorni i, nasreću, imate veliku moć da svojem djetetu pomognete da se razvije u zdravu, funkcionalnu osobu koja će moći ulaziti u blizak, intiman odnos s voljenom osobom i odgovorno uživati u blagodatima vlastite seksualnosti. Samo treba početi, spontano i jednostavno, u običnim dnevnim situacijama...