"Kako ne vidi da mi treba pomoć?"
Voljeti i poštovati sebe znači pronaći način da izađemo ususret sebi i željama svog srca. Svi smo dio istog procesa, kreativnog stvaranja u kojem djelujemo jedni na druge. Svaki put kada osjetimo da nam je nešto potrebno, a iz nekog razloga to ne možemo ostvariti bez nečije podrške, ne postoji ništa bolje ni jednostavnije od toga da tu podršku zatražimo.
Jedna od najčešćih prepreka koja nam se nameće u tim trenucima je očekivanje – očekujemo da drugi sami vide kad nam je pomoć potrebna i znamo izgubiti dosta vremena čudeći se kako su drugi tako "bezosjećajni i jednostavno neće učiniti nešto za nas a vide da nam je pomoć potrebna". Kad primijetite da takav film kreće u glavi, samo se za trenutak izdignite iz situacije, oslobodite se ega koji neprestano brblja kako je povrijeđen i nezaštićen, i zapitajte se – što ako ta osoba zaista ne zna što je meni potrebno? Što ako ima neke svoje dileme i previranja, i jednostavno se nema snage baviti mojim mislima?
Zašto je tako teško tražiti pomoć?
U takvim situacijama sjetite se da je svatko odgovoran za sebe i da može misliti samo u svojoj glavi. Ja ne mogu misliti vaše misli ni vi moje. (Mada, nerijetko se događa da smo uvjereni kako točno znamo što netko drugi misli – i to su uvjerenja na kojima je dobro poraditi). Ništa što se odvija izvan vas ne shvaćajte osobno. Vidi li netko da vam je pomoć potrebna ili ne vidi nije stvar kojom se vi trebate baviti. Vaš zadatak je da, ako smatrate da od određene osobe možete dobiti pomoć, učinite samo jednu stvar – tražite! Jer tko traži, taj uvijek dobije.
Možda će ta osoba biti presretna da može pomoći. Sjetite se samo kako se vi osjećate kada ste u mogućnosti učiniti nešto za drugoga. U prirodi svakoga od nas je iskonska želja da budemo od pomoći i da pridonesemo. Zašto bismo uskratili drugom tu divnu priliku da bude od pomoći i da se zbog toga osjeća dobro? Svima je mnogo lakše pomoći drugima i često čujem kako se divno osjećaju zbog toga, ali kad dođe trenutak da zatraže pomoć – tu nastaje problem. Zašto? Naš sustav vrijednosti je veoma čudan i upravo zbog njega na nekoj dubljoj razini osjećamo da nismo vrijedni toga ili da to ne zaslužujemo.
Neće nam uvijek dati ono što želimo, ali najvažnija je poruka
Što više razvijamo svijest o sebi i svojim vrijednostima, što se snažnije i dublje zavolimo i prihvatimo, bit ćemo mnogo sigurniji u traženju i nalaženju rješenja za sebe. Ne znači da ćemo uvijek od svakoga od koga nešto zatražimo dobiti pozitivan odgovor, jer se naše želje neće uvijek poklapati sa željama i potrebama drugih, ali ono što dobivamo tim činom, nemjerljivo je. Poslali smo sebi poruku da smo vrijedni, da zaslužujemo i da prihvaćamo odgovornost za sebe i svoj život, da nam je stalo do nas samih i da uvijek imamo način da si pomognemo.
U isto smo vrijeme drugima pružili priliku da osjete zadovoljstvo što mogu učiniti nešto dobro za nekog, a ako ne pristanu, dopustili smo im da se razvijaju na svom putu te da razviju sposobnost reći ne. Kad god pitamo, dobit ćemo odgovor, ma kakav on bio. I kakav god bio, to je u tom trenutku najispravniji i najbolji odgovor za nas. Ima li veće radosti od spoznaje da smo sposobni dobiti odgovor na svako pitanje?! Ima li veće spoznaje od istine da smo uvijek sposobni sebi osigurati sve što nam je potrebno da bismo se razvijali i napredovali?!