30-ak kilograma viška
Kad je Ina prvi put ušla u moju ordinaciju, nosila je dugačak tamni kaput koji je sasvim skrivao oblik tijela. Imala je jako lijepo lice, krasnu kosu i, po njezinim riječima, 30-ak kilograma viška koji se nisu mogli skriti kada je skinula kaput. Odmah je počela govoriti o višku kilograma. Moj dojam bio je (a poslije se pokazalo da sam dobro osjetila) da se ispričava što nije vitka.
Ina je visokoobrazovana žena u kasnim 30-ima, na poslu na rukovodećem položaju i, prema njezinim riječima, s odličnom perspektivom za skoro promaknuće. Ima partnera kojem višak njezinih kilograma ne smeta jer, kaže ona, „voli bucke“. Žive u zajednički kupljenom stanu, dobro se slažu. Ona ima prijateljice i, kad nađe slobodnog vremena, bavi se stvarima koje voli... Reklo bi se da ima ispunjen i kvalitetan život.
No ipak je duboko nesretna i ničemu se ne može stvarno veseliti, kaže, zbog svog izgleda. Višak kilograma ima otkad pamti i u djetinjstvu su joj se djeca zbog toga znala rugati. Tijekom cijele mladosti osjećala je da se mora puno više dokazivati ostalim kvalitetama jer joj je tijelo, takvo kakvo jest, bilo otežavajuća okolnost.
Razlog njezina dolaska na savjetovanje bila je smanjena seksualna želja i izbjegavanje seksualnih odnosa koje je njezinu partneru teško padalo. Iako nikad nije rekao da pomišlja na prekid, sve je češće govorio koliko mu nedostaje seksualni kontakt s njom. Ina nije jedina žena koja mi se javila zbog nezadovoljstva svojim izgledom i smanjenom seksualnom željom kao njegovom posljedicom. Imala sam klijentica koje su došle sa sličnim pričama.
Izbjegavanje seksa zbog nezadovoljstva tijelom
Sve one muče se s osjećajem nemoći i stida kad gledaju svoje tijelo, s osjećajem da se ne mogu prepustiti u seksualnom kontaktu jer se stalno pitaju kako „pada“ i izgleda taj višak, kako im pojedini dijelovi tijela izgledaju u određenim pozama. Ina je, primjerice, odlučila nikad se ne svlačiti do kraja pred partnerom, nego uvijek na sebi imati najmanje laganu spavaćicu koja će joj dati barem malo sigurnosti.
Osjećaj stisnutosti i straha kod tih žena katkad pojačaju njihovi partneri ponekom primjedbom koja pridonosi njihovu negativnom doživljaju sebe. Punijim ženama katkad je i fizički teško postići neki položaj pa i to pridonosi njihovoj napetosti i nemogućnosti opuštanja. Dugoročno to može izazvati probleme u vezi i još više proširiti začarani krug.
Možda ste i vi u sličnoj situaciji i pitate se kako izaći iz začaranoga kruga, kako vratiti želju i ponovno imati seksualni život u kojem ćete uživati. Svojim klijenticama prije svega pokušavam pomoći da zavole svoje tijelo. Iako višak kilograma može biti i zdravstveni problem, sada ne mislim na taj aspekt debljine. Višak kilograma u našoj je kulturi postao neprihvatljiv zbog nametnutih modela ljepote koji ne dopuštaju ni grama viška na djevojkama i ženama koje nam se nude kao modeli. Nije jednostavno voljeti svoje tijelo kad ono odstupa od normi koje vladaju na naslovnicama časopisa i TV-reklama.
Pedesetih godina prošlog stoljeća provedeno je istraživanje među tinejdžericama na Fidžiju koje je pokazalo da se samo tri godine nakon pojave televizije na tom otoku čak 50 posto djevojaka počelo osjećati „predebelo“. Ispitanice su se počele uspoređivati s glavnim junakinjama nekih serija pa su se i počele koristiti rečenicama koje prije tamo nisu bile uobičajene: “Moram raditi na sebi, promijeniti prehrambene navike, početi vježbati.“
Doživljaj vlastitog tijela subjektivan je, neka vrsta akumulacije cjeloživotnih asocijacija, neuroza i želja. U dobi od pet godina dijete počinje shvaćati da ga drugi ljudi promatraju i (pr)ocjenjuju, a već sa sedam godina pokazuje prve znakove nezadovoljstva vlastitim izgledom. Jedno istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da u gotovo 90 posto odraslih žena pomisao na vlastiti izgled izaziva tjeskobu i nezadovoljstvo.
Teško je čuti mudrost svog tijela i poruke koje nam ono šalje kad patimo od nedostatka samopouzdanja, kroničnog nezadovoljstva, straha od napuštanja i odbacivanja. U knjizi Žensko tijelo, ženska mudrost dr. Christine Northrup ističe da je žena u našoj kulturi odgojena da misli kako zaslužuje uživati u seksu samo ako izvrsno izgleda ili ima određeni broj kilograma. Prešutno se smatra da žena vrijedi onoliko koliko je seksualno privlačna muškarcima. Važno je početi kritički i dubinski sagledavati te nametnute, izokrenute vrednote i početi otkrivati svoju istinsku, žensku seksualnost. Mudrost našeg tijela ne ovisi o broju naših kilograma.
Koliko vrijedim sama sebi?
Važno je početi razmišljati i odgovarati si na sljedeća pitanja: Što čini moju seksualnost? Koja mi je uvjerenja o mom izgledu i seksualnosti nametnulo društvo, a ja sam ih pohranila u svojoj psihi? Koliko kao jedinstvena i posebna osoba vrijedim samoj sebi, a time i svome partneru? Bih li postala vrednija osoba kad bih imala koji kilogram manje?
Da bismo se uhvatili u koštac s negativnostima, trebamo odvojiti vrijeme za sebe – vrijeme u kojem ćemo razmišljati o navedenim temama, čitati kvalitetnu literaturu koja nam može dati prave informacije. No, prije svega, potreban nam je kontakt sa sobom i osvještavanje dostojanstva svog života i svog bića. Nikad se neću umoriti od naglašavanja klijentima kako dostojanstvo zaslužujemo time što smo rođeni i što živimo. Dakako, nadgradnja i osobni rast važni su, ali ne moramo biti na „tom i tom“ stupnju dobrote, ljepote ili pameti da bismo zaslužili biti vrijedni i poštovani.
Samim time što smo rođeni imamo pravo na ljubav, na (samo)poštovanje, na samopouzdanje. Kad žena tako počne doživljavati sebe, nametnute vrijednosti prestaju imati toliku moć nad njom. Mnoge su žene u tome uspjele i pokazuju nam put, i svaka od nas njime može proći, važno je samo krenuti.
Pravo na seksualni užitak
Na jednom kvalitetnom portalu za žene pročitala sam tekst koji mi se čini najboljim završetkom ovog razmišljanja o doživljaju vlastitog tijela i vlastitog prava na seksualni užitak:
„Moje nezadovoljstvo vlastitim tijelom nije nestalo, no naučila sam kako ga kontrolirati. Mrzimo naša tijela zbog vizualne kulture u kojoj živimo, zbog modne industrije koja ne drži korak sa stvarnim svijetom, zbog medija koji seciraju ženska tijela i preplavljuju našu kulturu pričama o promjenama tijela, zbog estetske kirurgije koja svakim danom postaje sve dostupnija i sve naprednija. Zbog toga što danas biti ženstvenom znači mrziti svoje tijelo. (...) Imam iste noge, isto lice, iste zube, no nešto u mom umu se promijenilo. Nešto u mom doživljaju mene same je postalo drugačije.“
Taj osjećaj da je nešto u našem doživljaju sebe samih postalo drukčije ono je što nam treba, ono što treba Ini i drugim mojim klijenticama. Kada se promijeni vlastiti doživljaj sebe, tada postaje moguć kontakt sa svojom potisnutom seksualnom željom i uživanje u svojoj seksualnosti.
.png)
.png)
