Plivanje mi je najdraža meditacija

San Diego-Florida-Zagreb

Nema se smisla boriti s vodom

Više ne surfam i ne čuvam plivače na plažama. Danas samo plivam, i to na duge staze: zimi u jednom zagrebačkom rekreativnom centru, ljeti u jezeru pokraj kojeg žive moji roditelji u Virginiji ili, pak, u Jadranskom moru. Za mene je plivanje postalo svojevrsna meditacija. Mislim da je već sam čin bivanja u vodi jedinstveno iskustvo jer smo u gotovo bestežinskom stanju, a svi su naši pokreti usporeni.

Nema smisla boriti se s vodom, od tog se čovjek iscrpi mnogo više nego od borbe s gravitacijom. Stoga je jako važno ostati opušten i potpuno svjestan svoje okoline. Bez obzira na to sjedite li na prostirki za jogu ili, pak, perete posuđe, jedan od ključnih elemenata meditacije jest prisutnost u sadašnjem trenutku.

Dok plivate, mentalni izazovi bivanja u trenutku ovise i o tome u kakvoj vodi plivate. Kao prvo, gotovo ste nagi zbog čega se neki ljudi mogu osjećati ranjivijima. Zimi plivam u javnom unutarnjem bazenu u kojem je ponekad poprilična gužva, sve je puno umirovljenika koji usporavaju trake i remete moj ritam zamaha.

Kad i nema gužve, dok plivam, um mi ponekad užurbano radi na jučerašnjim problemima ili sutrašnjim planovima. Plivam li u jezeru, gdje žive moji roditelji, meditaciju mi katkad prekine opasnost od glisera koji jurcaju uokolo kao muhe bez glave ili me, pak, iz zone izbaci miris njihovih ispušnih plinova. Na otvorenom moru ili u oceanu, strah od morske flore (čitaj: morskih pasa) ponekad remeti moju sposobnost da budem u zoni. No u većini slučajeva, vidim sve te prepreke kao priliku za vježbanje meditacije.

Karakteristike vode - početak meditacije

Meditacija za mene počinje elementom vode: temperaturom, slanim ili slatkim okusom, smjerom kojim teče struja, i time je li površina valovita ili mirna kao ulje. Volim osvijestiti sve njezine značajke. U bazenu, karakteristike vode ne utječu toliko na moje plivanje, jer je to više ili manje kontrolirana okolina i nema velikih svakodnevnih razlika u temperaturi ili kakvoći vode.

No na otvorenom, poput jezera gdje žive moji roditelji ili, pak, Jadranskog mora, temperatura i drugi uvjeti u vodi mogu se promijeniti svaka dva ili tri metra... hladni izvor na jednome mjestu, plutajuća grana na drugome, valovi koji me poklope kad u daljini prođe brod. Pokušavam ne svrstavati te promjene pod ugodne ili neugodne, jednostavno ih primijetim i ostanem otvoren prema svemu, jer sve prođe nakon nekoliko zamaha i moja leđa uvijek ponovno obasja sunce.

Kad su mi misli raštrkane, to znatno usporava kretanje kroz vodu

Drugi je dio moje meditacije u plivanju vezan uz tehniku. Primijetio sam da, kad su mi misli raštrkane i neukrotive, to znatno usporava moje kretanje kroz vodu. Za plivanje je, naime, jako važan ritam: usklađenost daha, zamaha ruku i pljuska koji one proizvode u kontaktu s vodom. Dok plivam, usredotočen sam na to da ostanem u ritmu, da budem učinkovit i da iz svakog zamaha izvučem maksimum. To mom umu pomaže da ostane u neutralnom položaju, da sve promatra i prihvaća u sadašnjem trenutku, umjesto da sudi.

Neki su dani bolji od drugih. U one dane kad ne uspijevam biti prisutan, dodir s vodom odvede me u sjećanja dramatičnih spasilačkih akcija iz moje mladosti ili, pak, utakmica na turnirima vaterpola. Katkad mi voda prodre u nos i podsjeti me na goleme valove koji su me preklapali u rodnom San Diegu. No najčešće plivanje moj um čini praznim i blagoslivlja me osjećajem pripadanja. U tim se trenucima osjećam kao riba u vodi.