Sigmund Freud je dao značajan doprinos razumijevanju kako ljubav oblikuje cijeli djetetov život i postaje temelj čovjekove emocionalne stabilnosti i samopouzdanja. O jednoj osobi ovisi hoće li dijete postati slabić ili samouvjerena osoba.

Od trenutka rođenja dijete poput spužve upija emocije, ponašanje i doživljaje svoje okoline. Sigmund Freud, često nazivan ocem psihoanalize, dao je značajan doprinos razumijevanju kako majčina ljubav oblikuje cijeli život djeteta. Prema njemu, temelj čovjekove emocionalne stabilnosti i samopouzdanja postavlja se u djetinjstvu, posebice u odnosu s majkom. Vjerovao je da je majčinska ljubav kamen temeljac budućeg samopoštovanja i emocionalne snage djeteta.

Maria Montessori, talijanska liječnica i pedagoginja, ponovila je to mišljenje kada je rekla: "Ako dijete živi s osjećajem sigurnosti, ono uči vjerovati. Ako dijete često dobiva odobravanje ili potvrdu, ono se uči osjećati dobro u sebi. S djetetom se često postupa nježno, ono se uči biti strpljivo, ono stječe povjerenje, ako dijete živi u prijateljskoj atmosferi i osjeća se potrebnim, ono uči pronaći ljubav u ovom svijetu.”

Ovaj odnos nije ograničen samo na toplinu i privrženost. Montessori je također naglašavala destruktivne učinke negativne veze.

"Ako smo neprijateljski raspoloženi prema djetetu, ono će tući i zlostavljati druge, misleći da treba. Ako se često rugate svom djetetu, ono će postati sramežljivo. Ako se dijete često srami, uči se osjećati krivim. Ako često grdite dijete, ono će naučiti osuđivati druge”, rekla je.

Uloga majčinske ljubavi

Freudovo istraživanje pokazalo je da djeca koja odrastaju osjećajući bezuvjetnu ljubav svojih majki često tijekom života zadržavaju osjećaj unutarnje sigurnosti. To unutarnje samopouzdanje postaje osnova za otporan i optimističan pogled na život.

“Osoba koja je bila neprikosnoveni miljenik svoje majke nosi kroz život osjećaj pobjede i povjerenja u sreću, što često vodi do pravog uspjeha”, rekao je i istaknuo da sama ljubav nije dovoljna, već se ona mora izraziti.

Djeca trebaju osjećati ljubav ne samo u riječima, već i u djelima – kroz zagrljaje, poljupce, pažljive razgovore i razmjenu iskustava. Ove geste stvaraju osjećaj sigurnosti i pripadnosti, pomažući djetetu da izraste u samouvjerenu osobu.

Ljubav kao osnova povjerenja

Kada roditelji odgajaju svoje dijete s istinskom pažnjom, postavljaju temelje za život pun emocionalne ravnoteže i uspjeha. Vjerojatnije je da će dijete koje se osjeća voljeno i cijenjeno razviti zdravo samopoštovanje, što je ključni čimbenik u suočavanju s izazovima odrasle dobi.

Nasuprot tome, zanemarivanje, pretjerano kritiziranje ili stroga disciplina mogu dovesti do sumnje u sebe i niza emocionalnih problema.

Opažanja Marije Montessori u skladu su s Freudovim teorijama. Napomenula je da djetetovo okruženje ispunjeno ljubavlju, podrškom i dobrotom izravno utječe na njegov pogled na svijet i ponašanje. Dijete odgajano u ozračju mira i privrženosti često postaje odrasla osoba sposobna zračiti ljubavlju i pozitivnošću, dok dijete izloženo neprijateljstvu i kritici može nositi te ožiljke do kraja života.

Dugoročne posljedice

Majčina ljubav i briga mogu utjecati ne samo na djetetov osjećaj sebe, već i na njegovu sposobnost da se nosi s poteškoćama.

Dijete koje odrasta okruženo toplinom i podrškom razvija unutarnju otpornost koja mu omogućuje da ustraje u suočavanju sa životnim izazovima. Takva osoba često posjeduje osobine poput karizme, optimizma i vodstva koje povećavaju njezine šanse za uspjeh u vezama i karijeri.

S druge strane, djeca koja dožive zanemarivanje ili emocionalnu hladnoću mogu doživjeti osjećaje neadekvatnosti i sumnje u sebe. Ta se rana iskustva mogu očitovati kao poteškoće u stvaranju zdravih odnosa ili postizanju osobnih ciljeva.

Izvor: Sensa.mondo.rs