Klavir

Istraživanja su pokazala kako je većina djece koja su odustala od učenja klavira upisala glazbenu školu između pete i sedme godine. Zbog završetka vrtića, polaska u osnovnu školu i upoznavanja s novim ljudima, to je jedno od najstresnijih razdoblja u djetetovu životu. Nova zahtjevna aktivnost brojnoj je djeci izvor frustracije. Uspješno pohađati školu klavira može i fizički nježnije i snažnije dijete. Najvažnije je da mu sjedenje za klavirom ne predstavlja nelagodu. Korištenje svih deset prstiju pri sviranju poslije će mu dati prednost u zanimanjima koja uključuju mehaniku, kirurgiju, strojarstvo.

Rođeni klavirist jest usamljenik koji uživa u privatnosti, bježi od vršnjaka, ne voli pripadati grupi i voli se poistovjećivati s odraslima. Sramežljiv je ili je pak potpuni ekshibicionist.

Bubnjevi

Roditelji imaju problem s doživljajem bubnjeva kao ozbiljnog instrumenta. Buka i razbijanje stvari prvo je na što pomisle kad dijete izrazi želju za njima. No bubnjanje je proces koji se uči godinama. Orkestralni svirači udaraljki poznati su po tome što nikad nisu zadovoljni svojom performansom. Bubnjati se uvijek može još bolje. Dijete koje će uživati u sviranju tog instrumenta pokazuje to više tijelom nego riječima. Ono neprestano nečim udara: prstima po stolu, nogama o pod, vilicom i nožem o tanjur. Najčešće je žilavo i mršave građe usprkos velikom teku.

Bubnjari su živahna djeca, skaču s aktivnosti na aktivnost, brzo zaključuju. Učiteljima u školi nije jasno kako mogu satima usmjeriti pozornost na sviranje, a na nastavi ne mogu biti mirni ni pet minuta.

Violina

Vibracija koja nastaje kada se svira violina, a nevidljiva je promatraču koji čuje samo ugodnu melodiju, djeci može biti izrazito neugodna. Onima kojima ta vibracija legne otprve, najčešće su mališani koji su godinama svuda sa sobom nosili omiljenu igračku ili dekicu. Violina zahtijeva kretanje u ritmu melodije, što se može svidjeti malenim balerinama.

Violinist je poslušno dijete koje se voli igrati s jednim, maksimalno dvoje djece, čitati u krevetu prije spavanja. Jedinci imaju prednost jer njihovi roditelji imaju više vremena da se posvete njihovu napretku u sviranju, što je kod tog instrumenta poželjno.

Flauta

Stvorena je za sviranje laganih pjevnih melodija, zato je i njezin zvuk ugodan većini djece. S učenjem flaute započinje se kad dijete može dulje stajati uspravno bez meškoljenja. Kontrolirano upuhivanje zraka potrebno za sviranje ne može svatko izvesti s lakoćom. Flautu teže uče svirati djeca s jako tankim usnama i isturenim prednjim gornjim zubima.

Taj instrument neće odgovarati dominantnom djetetu koje ima višak energije jer ne stvara dovoljno buke, ali je zbog nezahtjevne partiture dobar za djecu koja sporije uče.

Klasična gitara

Prisutnost u medijima, brojni bendovi, ulični svirači... sve je to stvorilo predodžbu o gitari kao instrumentu koji se može lako i brzo svladati. Sasvim pogrešno. Sviranje klasične gitare podrazumijeva zahtjevno korištenje osam prstiju i s vremenom razvija visok stupanj koordinacije. Zato prednost u njezinu svladavanju imaju djeca koja su spretna s prstima i rukama, djeca koja vole igre u kojima se nešto slaže i gradi ili koja pokazuju sklonost prema šivanju. Pokazalo se i da šahisti lakše uče svirati gitaru od drugih. Iako se interes za gitarom pojavljuje i ranije, rijetki su prije osme ili devete godine spremni za ozbiljno učenje.

Gitara odgovara djeci koja se teže emotivno otvaraju i žude za neovisnošću.