'Jadan on, ne zna što radi'
Koliko ste puta za osobu koja vas maltretira ili vrijeđa pomislili da ne zna što radi, odnosno da nije svjesna svog ponašanja (jer da je svjesna, sigurno to ne bi radila)? Koliko ste se puta prema takvoj osobi postavili pomalo svisoka, kao da je u svojoj neosviještenosti zapravo jadna i vrijedna žaljenja?
Taj obrazac ponašanja toliko je čest i općeprihvaćen da je zaista teško otkriti što se ispod njega krije. A krije se mnogo toga. Prije svega velika zabluda. Zabluda da netko nije svjestan, odnosno da ne zna što radi. Zna, svjestan je – ali ne osjeća. Točnije, ne suosjeća.
Plemenitost ima i lošu stranu
Ljudi koji maltretiraju druge, iskaljuju se na njima ili se naprosto sustavno prema njima odnose bez poštovanja nisu glupi. Ne manjka im svjesnosti ili razumijevanja onoga što rade, nego suosjećanja. Međutim, ljudima kojima je prirodno voditi računa o drugima i stavljati ih – možda i prečesto – na prvo mjesto, to nije shvatljivo. Ljudi koji intenzivno suosjećaju s drugima ne mogu zamisliti da je netko bezosjećajan, hladan, distanciran i da voli svoju poziciju nadmoći. Zato pretpostavljaju da su zlostavljači zapravo ranjenici koje treba žaliti.
Jesu li zlostavljači iznutra ranjeni ili ne, za ovu priču nije važno. Oni ionako ne čitaju ovakve tekstove i ne traže stručnu pomoć jer bi to za njih značilo priznavanje slabosti. Vrlo ćete često primijetiti kako se prema svakoj vrsti osobnog razvoja odnose s prezirom ili gađenjem. Važno je da shvatite kako osjećaj plemenitosti i osviještenosti koji dobivate žaljenjem nekoga tko vas maltretira ili vrijeđa ima i svoju tamnu stranu, koja vas može emotivno sasvim istrošiti.
Zamjena uloga
Kada onoga tko je prema vama grub smatrate jadnim, izdižete se iznad njega i povrijeđenosti koju je izazvao njegov postupak. Nećete žaliti nekoga koga doživljavate ravnopravnim, zar ne? Žaljenje ćete možda osjetiti prema prosjaku ili djetetu u nevolji. Žaljenje je uvijek upućeno prema nekome tko je jadan, malen ili nezaštićen. Dakle, to je svojevrsna zamjena uloga. Netko vas je povrijedio i vi, s obzirom na to da ne želite osjetiti tu povredu, instinktivno zauzimate naučenu ulogu: ulogu dobre, osviještene osobe koja svojeg zlostavljača žali.
On je loš, a vi ste dobri. Što je on lošiji, to ga više žalite. Ako ste se zaista upleli u taj obrazac, moguće je i da ste godinama u vezi ili braku s nekim tko vas maltretira, a vi ga neprestano žalite i nemate pojma zbog čega ste tako čvrsto vezani.
Znajte da vas vežu uloge. Snažne uloge za koje ste žrtvovali mnogo svojih osjećaja. Kako to ide? Kao što sam već spomenula, svaki put kada vas neka osoba maltretira ili vrijeđa, ona ne suosjeća, dakle nije u kontaktu sa svojom unutarnjom mekoćom i ranjivošću, pa ne može doživjeti mekoću i ranjivost drugih. Dakle, kod zlostavljača osjećaji su žrtvovani za moć, odnosno nadmoć.
A kod osobe koja žali zlostavljača osjećaji su žrtvovani za ulogu osviještene i nedodirljive osobe koja tako na svoj način stječe dojam nadmoći. „Jadan, ne zna što radi“, izjava je koja se čini tako plemenita i uzvišena, stvara određeni mir i distancu, a na kraju se svodi na isto: izdizanje iznad svojih osjećaja, napuštanje svoje mekoće i ranjivosti, koja bi na grub napad progovorila mnogo jednostavnijim jezikom: „To boli. Obrani se, zaštiti se od takvih.“
'Nešto radim krivo pa me to dira'
Mnogi ljudi ostaju u blizini onih koji ih maltretiraju zato što si to postave kao svojevrsni izazov, ispit snage. Razmišljaju na sljedeći način: „Nešto radim krivo, pa me to dira. Kada osvijestim što radim krivo, to me neće dirati.“ Takvo razmišljanje bazira se na pretpostavci da treba doći do idealnog stanja nepovredivosti i onda će sve biti u redu – uvrede neće biti uvrede, nego beznačajne, isprazne riječi. Možda se do takva stanja i može doći, ali zabluda je da je takvo stanje ispunjeno lijepim, bogatim unutarnjim životom. Ranjivost sa sobom nosi i određenu finoću života, mogućnost povezivanja s drugima i sa svijetom uz treperavu mekoću i opuštenost.
Ta je ranjivost u situaciji „jadan on, baš ga žalim“ ili „jadna ona, baš je žalim“ projicirana u njega ili nju, u onog tko vrijeđa i maltretira. Ta je projekcija upakirana u objašnjenje: „Sigurno je jako povrijeđen iznutra i zato je prema drugima grozan.“ Hm, ne čini li se to pomalo nelogičnim?
Ako se ponaša grubo, znači da je grub, a ne osjetljiv
Projicirana ranjivost čini tkivo te snažne emotivne veze između onog tko maltretira i onog tko uporno ostaje u blizini svog zlostavljača. Međutim, ako svoju ranjivost zadržite u sebi, ako si dopustite da je osjetite bez izdizanja u sferu žaljenja, shvatit ćete kako se zapravo u tom odnosu osjećate. I taj loš ili bolan osjećaj itekako vam treba da biste dobili stvarnu sliku tog odnosa i zatim nešto i promijenili.
Zapamtite ovo vrlo jednostavno pravilo: ako se netko ponaša grubo ili hladno, to znači da je grub ili hladan, a ne ranjen i osjetljiv. To se sada čini vrlo jednostavnim, ali kada su odnosi u pitanju, ono najjednostavnije često je najteže uočljivo.