Sve naše potisnute emocije zabilježene su u raznim slojevima bića, ali i na raznim dijelovima tijela. Da bismo svoje biće oslobodili boli i doveli ga u ravnotežu, moramo mu odašiljati energiju osmijeha. Energiju osmijeha odašiljemo raznim dijelovima svoga tijela (srcu, gušterači, plućima, bubrezima...) i tako liječimo ljutnju, bijes, tjeskobu, strah i tugu te bilo koji drugi oblik emocionalnog naboja koji smo ondje pohranili jer se nismo mogli suočiti s njim kad je nastao. Samim time oslobađamo golemu količinu životne energije koja je u tim emocijama bila blokirana te ponovno uspostavljamo njezin slobodan protok tijelom.
No da bi unutarnji osmijeh liječio naše rane, moramo imati otvoreno srce, jer samo se tako možemo otvoriti prema blagoslovima života. Tek tada možemo u svemu što nam se događa vidjeti ljepotu i smisao te na tome biti zahvalni. Jedino s otvorenim srcem osmijeh, skupa s molitvama, dobiva čudesnu moć iscjeljenja našeg bića na svim razinama. Zahvaljujući tome, ponovno se povezujemo s cjelinom iz koje smo i potekli te počinjemo živjeti smislenim, ispunjenim i sretnim životom.