Psiholozi primjećuju da su neke bajke prilično nasilne i strašne. Nisu daleko od istine, kad pomislimo na zle kraljice koje truju mlade suparnice, vještice s apetitom za djecu i djevojke koje žele napakostiti vlastitoj sestri. No koliko god zapleti i likovi katkad bili nezgodni, bajke se i dalje pričaju djeci.

Bajke pomažu djeci da vjeruju u svoju snagu

„Dobro je da je tako“, kaže Maria Tatar, profesorica s Harvardskog sveučilišta, koja drži seminar o bajkama. „Bajke obrađuju mnogo osobnih i kulturnih nedoumica, ali to čine sigurno, smještajući radnju u davnu prošlost. One igraju važnu ulogu u poticanju dječje mašte. Koliko god bile nasilne, junak uvijek preživljava“, dodaje prof. Tatar.

„Kad je riječ o nasilju i zlu, svi se susrećemo sa zastrašujućim iskustvima u životu. Bajke, u kojima su teškoće nadvladane na razne načine, pomažu djeci da vjeruju u svoju snagu i mogućnost nošenja s izazovima“, napisala je Nancy Foster, učiteljica u waldorfskoj školi, u knjizi In A Nutshell: Dialogues with Parents At Acorn Hill. „Osim toga, djeca koja su sazrela za bajke nagonski osjećaju da one nisu istinite u doslovnom smislu, nego da metaforički prikazuju izazove, događanja i okolnosti s kojima se ljudi susreću. Djeca uviđaju da pojmovi ljepote i ružnoće u bajkama predstavljaju unutarnje osobine, a ne vanjštinu“, zaključila je prof. Foster.