Možda si naučila nasmiješiti se kad dobiješ neki kompliment ili pohvalu. Kratko zahvališ jer je to pristojno i brzo usmjeriš pažnju na drugu osobu.
Znaš da bi se trebala osjećati dobro, ali stisne te u želucu i želiš da to što brže prođe.
A možda poznaješ takvu osobu i ne znaš kako ju pohvaliti, a da ju ne dovedeš u neugodnu situaciju. To može biti posebno važno kada radite zajedno i tvoj posao je da joj daš feedback. To su obično one vrijedne, odgovorne osobe koje rijetko proturječe. I koliko god puta si je pokušala potaknuti da izrazi svoje mišljenje, imaš osjećaj kao da to ne dopire do nje. Žao ti je jer vidiš njezin potencijal, ali nedostaje joj samopouzdanja i inicijative da ga iskaže na pravi način.
Je li kompliment neiskren ili ti je teško vjerovati?
U komunikacijskim tehnikama uče te kako nekoga podržati ili motivirati. Na primjer, u poslovnoj komunikaciji dobro je poznata tehnika takozvanog 'sendvič feedbacka'. Ona kaže: zapakiraj kritiku ili savjet između dvije pohvale i osoba će to lakše probaviti.
No tu se često zaboravlja naglasak na ono najvažnije, a to je iskrenost.
Osoba kojoj je teško primiti pohvale ili komplimente negdje duboko u sebi ne vjeruje u vlastitu vrijednost. To ne dolazi iz njezinog logičkog uma, već iz njezinih ranih povreda. Ta osoba detektirat će lijepo zapakirane poruke kao površnost ili neiskrenost.
S druge strane, čak i kada je pohvala potpuno iskrena, pojavit će se nelagoda.
Strah od autoriteta
Nekada su tvoji roditelji osvjetljavali i mračili tvoj svijet. O njihovom osmijehu, pohvali ili pokudi ovisilo je sve. Za dijete to nije samo pitanje ljubavi, već preživljavanja. Ako taj odnos nije bio dovoljno njegujući za tebe, to će se preslikati na tvoj odnos s drugim autoritetima danas, bio to šef, profesor ili netko koga uvažavaš.
Tvoji mehanizmi ponašanja vezani uz pohvale ili kritike nastali su u djetinjstvu, ali vjerojatno ćeš i danas teže prihvatiti pohvalu:
• ako si rijetko dobivala priznanje za ono što si učinila,
• ako si često bila kritizirana,
• ako nisi imala prilike za izražavanje.
To je kao da živiš u nevidljivom zatvoru jer vjeruješ kako nikada nećeš biti dovoljno dobra, koliko god se trudila zadovoljiti tuđa očekivanja. Iako danas kao odrasla osoba imaš drugačiji izbor nego što si imala kao dijete, jedan dio tebe to još ne prepoznaje.
Kada je zadovoljavanje tuđih očekivanja uvijek na prvom mjestu, teško je doći do samoostvarenja i osjećaja ispunjenosti.
Kako izgraditi samopouzdanje i kapacitet za pozitivno iskustvo?
'Trebala bi izgraditi samopouzdanje' je logičan savjet, no može zvučati kao još jedan zadatak koji moraš, a ne možeš savršeno odraditi. Kada pohvala ili kompliment pokrenu nelagodu, tvoj fokus odlazi na emocije i senzacije koje ne možeš kontrolirati. Tvoj sustav to doživljava kao prijetnju.
Zbog toga se ovaj nevidljivi zatvor ne ruši snagom volje ili samo promjenama uvjerenja. Budući da je povreda nastala u odnosu s autoritetom, ona se kroz odnos i iscjeljuje. Važno je da je to siguran, svjestan odnos kakav može postojati u terapijskom okruženju uz osobu koja te uistinu vidi i koja ima kapacitet biti s emocijama koje su tebi samoj u početku previše. Na taj način i tvoj kapacitet za pozitivno iskustvo raste.
Tek tada, kroz razumijevanje onoga što Alice Miller naziva 'Drama djetinjstva', možeš početi uviđati kako si morala žrtvovati vlastito 'ja' da bi zadovoljila roditelje. To razumijevanje nije instant rješenje, već početak puta na kojem polako dopuštaš sebi da uistinu povjeruješ u vlastitu vrijednost, neovisno o tome što autoriteti oko tebe misle.
A ako želiš uroniti u dublji osobni rad, osloboditi se nelagode primanja pohvala i polako izgraditi istinsko samopoštovanje – tu sam. Više o mojem načinu rada i tretmanima možeš saznati na ovom linku.
