
Jeste li ikada čuli rečenicu da 'sve velike knjige prenose iste lekcije'? Govore o ljudskom stanju, ljubavi, sreći, patnji, žrtvi i većoj vrijednosti ljudskosti. O svemu tome. Upravo tako doživljavam i ljude. Najbolji ljudi imaju toliko toga zajedničkog, zar ne? Bez obzira na spol. Iskreni su, odani, duhoviti, nesebični u jednom smislu, pomalo sebični u drugom, žestoki kada je riječ o ljudima koje vole i nevjerojatno snažni kada se suoče s izazovima. Sve su to osobine dobro prilagođene odrasle osobe, a ne nešto tipično muško ili žensko, zar se ne slažete? Raščlanimo to.
Manje društvenih mreža, više samostalnog razmišljanja
U zapadnim društvima, unatoč relativno egalitarnim vlastima i jednakim pravima za oba spola, ljudi se na društvenim mrežama i dalje okreću jedni protiv drugih. Muškarci su stvorili neobično mizogini takozvani 'red pill' prostor, u kojem ponižavaju žene, promoviraju srednjovjekovni moral figurativnog 'spaljivanja vještica na lomači' i potiču nasilje prema ženama. Na drugom kraju tog besmislenog spektra nalaze se određene žene koje su zajednički odlučile da su muškarci utjelovljenje sveopćeg zla, da ih kao društvenu skupinu treba potisnuti kako bi se stvorilo uravnoteženo društvo i da je svaka muškost zapravo 'toksična muškost'.
Nemojte me pogrešno shvatiti, ne zalažem se za potpuno ukidanje društvenih mreža, iako bi ih, idealno gledano, trebalo zabraniti djeci mlađoj od 18 godina. Društvene mreže izvrstan su alat za marketing, dijeljenje sadržaja i, u mnogim slučajevima, brže širenje vijesti od drugih medija. Pogledajte samo videoprodukciju! Industrija softvera za video ponudila je bezbroj rješenja koja nam olakšavaju život, od alata poput subtitles generatora i mp4 compressor na Clideo do, naravno, AI mogućnosti na Clideo. Praktičan alat za izradu videa, ali vratimo se našoj temi.
Imam prilično čvrst stav o ovoj situaciji. U svijetu postoje društva koja ZAISTA žive pod rodnim apartheidom. Zemlje poput Afganistana, gdje se glas žena prema zakonu doslovno ne smije čuti u javnosti. Rodni jaz koji danas postoji u zapadnom svijetu u velikoj se mjeri održava zahvaljujući društvenim mrežama koje ljude neprestano drže jedne drugima za vratom, okrećući muškarce protiv žena i žene protiv muškaraca. Ne kažem da ne postoje stvarni problemi i stvarno nasilje. Postoje. Nažalost. Ali rodno neprijateljstvo nešto je drugo. Jedno je algoritamski pojačano neprijateljstvo, a drugo institucionalizirano isključivanje.
Koje je rješenje? Svakodnevno prakticiranje svjesnog donošenja odluka. Kad god ste spremni osuditi drugu osobu, zastanite na trenutak i zapitajte se: osjećam li se zaista tako? Jesam li naučen ili naučena da se tako osjećam? Postoje li treće strane koje imaju koristi od toga da razmišljam na taj način i da u skladu s tim djelujem? Ako je odgovor na posljednja dva pitanja potvrdan, prestanite s onime što radite i razmislite dublje o toj temi.
Znam, znam, i jedni i drugi ponekad mogu biti nepodnošljivi. Muškarci mogu biti i opasni. Češće nego žene. Ali, s druge strane, definicija funkcionalnog ljudskog bića obuhvaća i muškarce i žene, što nas dovodi do sljedeće točke.
Odraslost je ključ 'ljudskosti'
Dobro, znam da 'ljudskost' u ovom kontekstu možda nije savršena riječ. Ali razmislimo na trenutak zajedno. Najmanje tri četvrtine života provodimo kao odrasli ljudi. Dakle, kada odgajamo djecu, mi zapravo odgajamo buduće odrasle osobe. Zar nije tako? Odrasle ljude koji su odgovorni, i za sebe i za druge. Odrasle ljude koji vole i brinu o ljudima oko sebe, koji su dovoljno snažni da se suoče sa životnim nedaćama i dovoljno snažni da pomognu drugima kojima je pomoć potrebna. Osim toga, život bez smisla za humor tako je dosadan, zar ne? Da, neće svi razumjeti vašu neobičnost, ali biti pomalo svoj ima svoje prednosti. Taj bi se popis mogao nastaviti, ali poanta je da upravo takve osobe želimo da naša djeca postanu, ili da barem tome teže dok grade vlastiti svijet i otkrivaju tko su.
Za mene je najvažnija osobina koja bi mogla spriječiti mnogo problema među oba spola poštovanje. Prvenstveno poštovanje prema ljudima oko nas. Navikli smo vjerovati da je ono zadano ljudsko ponašanje i da ga je svatko tko od toga odstupa sigurno 'naučio' u obitelji. Ne mislim da je tako. Ako ste ikada odgajali djecu, ili iskreno, ako ste ih ikada samo promatrali, vjerojatno ste primijetili da poštovanje nije ugrađeno u njih. Nikada. Djeca mogu udarati, mogu uzimati tuđe igračke, mogu ne poštovati tuđu imovinu i privatnost. Mi smo ti koji ih moramo naučiti drugačije. Sigurno će na to imati snažne emocionalne reakcije, ali nelagoda je nužna za razvoj.
Počnite rano i vidite što će se dogoditi
Svoju djecu moramo podučavati ljudskosti. Da, dječaci i djevojčice imaju različite ritmove, različitu energiju, emocionalna stanja i biologiju, ali srž ljudskog bića ostaje ista. Dječak kojeg su naučili poštovati druge neće olako povrijediti povjerenje djevojčice. Jednako tako neće izdati ni povjerenje drugog dječaka. Djevojčica koju su naučili poštovanju neće udarati nekoga tko je već na tlu, bez obzira na to je li riječ o dječaku ili djevojčici.
Načelo ljudskosti otvara prostor da prije svega budemo pristojna ljudska bića, a zatim da kao pristojni ljudi slobodno budemo ono što želimo. Jesi li djevojčica koja voli 'muške' stvari? Odlično, sve dok si naučila biti dobra prijateljica. Jesi li dječak kojem se sviđaju drugi dječaci? Naravno, samo nemoj varati ljude i budi pouzdan. Bez predrasuda s jedne strane, ali i bez političkog pritiska da se pod svaku cijenu mora biti drukčiji.
Što znači biti odrasla osoba? Za mene, bez obzira na spol, odraslost počinje preuzimanjem odgovornosti. Najprije za sebe i vlastite postupke, a zatim i za ljude oko sebe. Za neke to znači djecu, za druge 'odrasli život' s prijateljima, rodbinom ili bilo kakvom bliskom skupinom ljudi u kojoj si međusobno pomažu. Ljudi žude za partnerstvom i bliskošću. Odrasli ljudi nisu spremni samo primati tu bliskost i partnerstvo, nego ih i uzvraćati.
Ako je osoba bilo kojeg spola nerazmjerno više zainteresirana za primanje, teško ju je nazvati odraslom. Zato, kada muškarac od 45 godina pita: 'Što mi ti kao žena možeš ponuditi?', prvo pitanje koje mi pada na pamet glasi: zašto želiš partnericu kada ti očito treba mama? Tu nemamo posla s odraslom osobom.
Ženskost i muškost, u najboljem smislu tih riječi, bore se za isti cilj. Možda različitim sredstvima, ali za isti cilj. Stvoriti svijet koji je bolji od onoga koji smo zatekli. Nemojmo to zaboraviti dok pregledavamo objave na društvenim mrežama.