Postoje razdoblja u životu kada se čini da baš ništa ne ide od ruke. Financijska stabilnost poljuljana je u samo jednom trenutku, na poslovnom planu vlada potpuni zamor i nedostatak inspiracije, a emotivni život podsjeća na ruševinu.
U takvim trenucima iznimno nas snažno pogađaju jednostavne, gotovo surove spoznaje. Kod poznatog ruskog psihologa Mihaila Labkovskog one su upravo takve - bez uljepšavanja, ali s efektom hladnog tuša koji nas instantno vraća u stvarnost.
Njegove misli na prvu mogu zvučati oštro, pa čak i uvredljivo za naš ego. No, u njihovoj se pozadini krije duboko oslobođenje od lažnih iluzija.
1. Ne brkajte nedostatak interesa s intrigom
Priča stara koliko i svijet: u vašem se životu pojavljuje osoba koja izaziva pravu buru emocija. Uključuje se šarm, ležernost, suptilni signali. Sve naizgled funkcionira, ali ne i s druge strane. Ona kao da gleda kroz vas i ostaje ravnodušna.
No, istina je znatno jednostavnija i neugodnija: ako vam netko ne uzvraća naklonost, to nije tajanstveni izazov sudbine niti ljubavna igra koju trebate pobijediti. To je jednostavno nedostatak interesa.
'Ako on nije nazvao, za zdravu je ženu to kraj odnosa, a za nezdravu početak ljubavi', rekao je Labkovski.
Zdrava psiha ne pretvara tišinu u romantični roman niti traži opravdanja; ona je prihvaća kao činjenicu. Poznati psihoanalitičar Erich Fromm zapisao je: 'Ljubav je aktivna zabrinutost za život i razvoj onoga koga volimo.' Ako nema aktivne zainteresiranosti, nema ni ljubavi. Postoji samo fantazija, kockarski žar i kompulzivna potreba da sami sebi dokažete vlastitu vrijednost. I upravo na toj točki počinje proces emotivnog sazrijevanja.
2. Novac ne dolazi onima koji žele samo 'ostaviti dojam'
Kada se suočimo s financijskom krizom, najčešće posežemo za izgovorima: 'Teška su vremena', 'Prilika je premalo', 'Jednostavno nemam sreće'. Mihail Labkovski problem promatra iz znatno dubljeg ugla: uzrok rijetko leži u samim prihodima, a znatno češće u našem odnosu prema sebi.
'Ljudi sa stabilnom psihom i jasnim razumijevanjem onoga što žele od života nemaju potrebu istraživati što drugi misle o njima', smatra Mihail Labkovski.
Zapitajte se: koliko vašeg novca ne odlazi na stvarne životne potrebe, već na dojam koji očajnički želite ostaviti na okolinu? Čim se odmaknemo od mjesta gdje nas drugi procjenjuju, naše se potrebe drastično smanjuju. Povratak u užurbanu svakodnevicu često vraća i nezdravu želju da 'budemo kao i svi drugi' - ili čak bolji od njih.
'U divljini preživljavaju samo životinje koje se mogu same nahraniti. Ako vi to ne možete, znači da imate psihološki problem na kojem trebate raditi (a ne tražiti bogatijeg partnera). Psihički zdrava osoba uvijek će pronaći primjenu i hranu za sebe.' kaže Mihail Labkovski
Ekonomska ovisnost rijetko je povezana isključivo sa stanjem na tržištu. Znatno je češće odraz duboke unutrašnje nestabilnosti i bijega od osobne odgovornosti.
3. Zrelost nema nikakve veze s godinama
Jedan od vodećih izazova suvremenog doba jest odbijanje prihvaćanja posljedica vlastitih izbora. Svatko od nas svakodnevno bira kakav će život voditi, no strah od preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke sve je izraženiji.
Zrelost je sposobnost plaćanja vlastitih računa, u doslovnom i u prenesenom smislu. Ona ne znači bijeg od stvarnosti, već njezino hrabro i svjesno izgrađivanje. Ako u tridesetoj godini u nama još uvijek vlada nesigurni tinejdžer, unutrašnji mir i sreća teško nalaze svoj put, jer nemaju stabilan oslonac.
'Ne možete cijeli život provesti stojeći na prstima, a razočaranje je uvijek bolnije nego da se od samog početka pokažete onakvima kakvi uistinu jeste',tvrdi Mihail Labkovski
4. Sreća se ne crpi iz vanjskog svijeta
Očekivanje da će nam netko drugi donijeti ispunjenje jedna je od najzamjetnijih zamki u koje možemo upasti.
'Sreća je rezultat našeg unutrašnjeg stanja', ističe Labkovski
Ova misao zvuči poput poznatog klišeja sve dok je ne počnemo uistinu živjeti. Možemo promijeniti grad, partnera ili posao, no ako u nama i dalje vladaju anksioznost, ovisnost i neprestana potreba za vanjskim odobravanjem, svi će se stari obrasci ubrzo ponoviti.
Psiholog Carl Rogers uočio je važan paradoks: 'Tek kada prihvatim sebe upravo onakvim kakav jesam, tada se mogu promijeniti.' Bez prihvaćanja vlastite stvarnosti nema osobnog rasta, a bez rasta nema ni trajnog unutrašnjeg zadovoljstva.
5. Društvene mreže nisu lijek za usamljenost
Neprestano dopisivanje, pozivi i beskrajne poruke na ekranima stvaraju samo iluziju bliskosti. Unutrašnja napetost nakratko popusti, pažnja je dobivena, a lajk je postavljen.
No, ako nakon toga ne uslijedi stvarni susret 'licem u lice', unutrašnja se praznina samo produbljuje. Usamljenost se ne smanjuje brojem izmijenjenih poruka; ona se iscjeljuje isključivo živim, autentičnim kontaktom.
'Komunikacija na društvenim mrežama smanjuje napetost, ali pojačava želju. I ako se ta želja dugo ne zadovolji, osjećaj usamljenosti samo raste. Telefonski razgovori i poruke dobri su samo ako se prije ili kasnije završe riječima: 'Vidimo se sutra'.' objasnio je Labkovski.
6. Najteži zadatak jest prestati trčati za nedostupnim
Bilo da je riječ o osobi koja ne uzvraća osjećaje, društvenom statusu ili iluzornom životu 's naslovnice', potraga za nedostupnim uvijek svjedoči o dubokom unutrašnjem deficitu i nesigurnosti.
Književnik Albert Camus jednom je primijetio: 'Sloboda je pravo da ne lažemo.' Prije svega, da ne lažemo sami sebi. Da ne lažemo kako je netko 'samo zauzet', da su dugovi 'samo privremeni' ili da će naš pravi život započeti tek nekada u budućnosti.
Ni novac, ni novi partner, ni promjena posla ne mogu riješiti problem unutrašnje nestabilnosti. Osoba koja nauči reći 'ne', koja zna zaraditi bez potrebe da sve potroši na dokazivanje okolini, koja prihvaća proces odrastanja i hrabro se susreće sa stvarnošću umjesto s fantazijama više se ne nalazi u točki bez perspektive.
Sve započinje jednostavnom, no izrazito iscjeljujućom iskrenošću prema sebi. I možda upravo s onom rečenicom Mihaila Labkovskog koja je mnoge otrijeznila: ako nema odgovora, to nije početak velike ljubavi. To je jasna poruka da se konačno okrenete sebi, piše Stil.
