KAKO PREUZETI ODGOVORNOST PREMA SEBI? Put osvještavanja koji kad tad dotakne svakoga od nas

Djetinjstvo njedri mnoge priče pa tako i onu o odgovornosti. Kad bih vam rekla kako je to pojam koji djeca ne razumiju jer su premala i ne znaju što predstavlja, ne pitaju treba li se time baviti ili upravljati. Ipak, onog dana kada svi odrastemo, brzo ćemo to shvatiti i poštovati kao pravilo koje će nam olakšavati život. Ova, posljednja konstatacija bila bi laž.

Tako će se svi koji su rođeni prije 70-ih pa sve do ranih 90-ih zasigurno sjetiti poznatih izjava svojih roditelja:

• Nemoj se s rogatim bosti
• Pametniji popušta, bedastiji/gluplji nastavlja
• Ne traži kruha nad pogačom
• Ne guraj nos gdje ti nije mjesto
• Šuti i radi
• Uzdaj se u se i u svoje kljuse

Jesu li vam zazvonili alarmi? Jeste li se prisjetili situacija u kojima su izgovarane ove rečenice, kao uostalom i mnoge druge s istom poantom, ponovno i ponovno i ponovno?

Da vam kažem, ja sam ih se sjetila! I još uvijek ih se sjetim, samo što sada one više nemaju nikakvu moć ili važnost nada mnom iako su unazad desetak godina itekako bile snažne i vladale; mojim umom, a usput i mojim tijelom jer, sada već znamo kako je to dvoje neodvojivo, zar ne?

Možda niste slušali svaku od ovdje nabrojanih rečenica, možda su kod vas bile neke druge, a dovoljno slične i slale su istu poruku, za koju sam sigurna kako vam je upućena barem jednom. Konkretnije; dobili ste program koji vas nutka da obratite pažnju na drugog, ne ulazite u konflikt, utišate se, primirite. Poručuje vam kako se ne treba previše boriti, kako valja olabaviti stavove, želje i htijenja. A posebice ako su suprotni ideologiji mase.

Možda ste čak dobili program koji uči odraditi nečiji dio posla kako biste bili primijećeni, potvrđeni, dovoljno vrijedni te da je bolje uzdati se, u se i svoje kljuse, tj. da sve odradite sami, bez pomoći ili delegiranja posla. Sve kako biste uvijek imali kontrolu nad svime i bili silno odgovorni… No, nameće se pitanje – jeste li?

Da, samo, prema kome!?
Osjećaj odgovornosti često vežemo uz naše samopoštovanje, osnova je zdravog i zrelog ljudskog bića, temelj na kojemu gradimo sebe, odnose u kojima sudjelujemo bez obzira radi li se o obiteljskim, poslovnim, ljubavnim ili prijateljskim sferama našeg života, ali i bazni parametar koji će ostaviti naš trag na naraštaje koji ostaju za nama.

Zbog sveg navedenog, neću naglašavati jačinu značaja no ipak, ono što je od imperativne važnosti jest da bez obzira na to koliko godina imamo, gdje se nalazimo, u kojoj ulozi ili poziciji, što god smo slušali kao djeca…sada, kao odrasli ljudi preispitamo svoja uvjerenja, podvrgnemo se svakodnevnoj introspekciji. Odbacimo malo po malo, izjave koje su naraštajima upravljale nama samima, tražeći uvijek krivca u nekom drugome, a ne bi li opravdali zašto se ponašamo tako kako se ponašamo.

Zašto ne donosimo drugačije odluke? Zašto ne postavljamo ciljeve (zbog kojih bismo ranije bili ismijavani, prokazivani, odbačeni, izdani)? Zašto ne kažemo NE kada to i mislimo, a zašto ne kažemo DA kad nešto želimo? Jer se sramimo; smatramo kako nismo zavrijedili, nismo dovoljno dobri te to pripada drugima, odnosno boljima. Zašto ne učimo iz svojih grešaka, ali se pribijamo na križ kritikama koje sami sebi pripisujemo? Umjesto da naučimo iz njih i krenemo dalje, bolji, pametniji i bogatiji za jedno novo iskustvo.

Prepoznajte svoju vrijednost, postavljajte osobne granice, tražite ono što osjećate da je vaše. Ne dajte se nikome iskorištavati, ali prije svega, pronađite što stvarno želite i jasno komunicirajte!

U svjesnom izričaju krije se tajna istine, najvažnijeg sastojka vašeg života, koja će vas osloboditi okova uvjerenja, bez obzira odakle su došla. Prepoznajte istinu, odgovori su već u vama. Osjećate ih cijelim svojim bićem. Zastanite, udahnite, izdahnite, osjetite. Tu su, zar ne?

Pitanje je samo, želite li sve to vidjeti i čuti? Odgovornost, koju imate prema sebi, će vam reći….