Ova je u svom svijetu
Sanji je 36 godina i radi u privatnom sektoru, ima relativno dobar posao i zasad se ne boji za svoje radno mjesto. No situacija se u njezinoj okolini pogoršava: mnogi su u posljednjih godinu dana dobili otkaze, a čini se da nas je ove jeseni sustigao novi val otpuštanja. Dosad se nekako opirala crnilu okoline, no u posljednje vrijeme osjeća zabrinutost i ne vidi svjetlo na kraju tunela. Pita se kamo ovaj svijet ide, ima li nade za bolju budućnost. Kako se oduprijeti negativnosti koja je svuda oko nas?
Kad sretnete osobu koja se, hodajući ulicom, osmjehuje, prva reakcija nekih ljudi bit će: „Ova je u svom svijetu.“ Pa kad malo promislite, možda ne bi bilo loše provesti neko vrijeme u takvom balonu i tako se izolirati od crnih vijesti i prognoza kojima nas obasipaju sa svih strana. No šalu na stranu, biti u svojem svijetu znači biti izvan doticaja sa stvarnošću i samim time pogoršati rezultate jer ipak, suradnjom s vanjskim svijetom zarađujemo nudeći mu svoje usluge i znanje. No pravo pitanje jest – je li prava stvarnost ona koju dobivamo kroz medije ili bismo trebali tražiti dalje?
Neko drugo doba
Otkad je svijeta i vijeka, ljudi su pronalazili izlaz iz teškoća sadašnjeg trenutka izletima u maštu. Priče o onostranom svijetu – svijetu vila, duhova, priča o onoj babi iz tatina ili mamina sela koja je znala čarati i gatati – zabavljale su generacije, strašeći ih, ali i pomažući im da druženjem oko ognjišta zabave i podignu težak duh vremena u kojem su živjeli. Prednost takvog pristupa opuštanju bila je ta što su se ljudi, pričajući bajke i legende, blisko družili.
Danas se više ne zabavljamo seoskim pričama i legendama, nego gledamo filmove nekog tamo Amerikanca koji smišlja priče ne bi li polučio veći uspjeh i zaradu. Ognjište je zamijenio i Facebook, na kojem više i ne znamo tko oko našeg ognjišta sjedi, jesmo li ga pozvali u kuću ili je slučajno u susjedstvu.
Blagoslovi modernog vremena
Svakako, bez obzira na vaš način razonode, strahove od budućnosti imate kao i svi naši preci, i jednako se tako morate uhvatiti s njima u koštac i odlučiti kome ćete vjerovati – selu ili sebi! Činjenice jesu da se promjene događaju i da su brojni ljudi prisiljeni, bez obzira na svoje kvalifikacije, potruditi se savladati nove vještine i tako postati što privlačniji potencijalnom poslodavcu, ali i prilagoditi se novim tržišnim kretanjima. Neki ljudi željeli bi nastaviti raditi iste poslove kao i prije, a nisu svjesni koliko tehnika napreduje. Ta poslovi koji su još prije dvadesetak godina bili okosnica industrije, danas više ne postoje ili ih obavljaju strojevi.
Kad pogledam, čini mi se da nam zapravo nikada nije bilo bolje. Iako to rijetko može poslužiti kao utjeha, mislim da bismo trebali biti zahvalniji na darovima modernoga života koje imamo. Udobne kuće, auti, lakoća održavanja kontakta s bližim i daljim prijateljima i rodbinom, dostupnost informacija, edukacija…
Unatoč tome što su neki poslovi i zanati nestali, rekao bih da nam ostaje više prostora za kreativnost, učenje, otkrivanje svojih potencijala. No, da bismo to doista mogli postići, potrebno je prevladati otpor prema promjeni. Upravo taj otpor uzrokuje da se ljudi tako sporo kreću, zaostaju, pa čak i ne buneći se otpadaju malo-pomalo iz proizvodnih procesa.
Stvarnost iz pozitivnijeg kuta
Iz onoga što ste napisali čini se da radite posao koji je stabilan. Zanemarite crne brojke iz dnevnog tiska i ostanite u stvarnosti koja se doista nalazi oko vas. Pomozite i svojim prijateljima i rodbini da stvari vide iz toga pozitivnijega kuta. Zajedno ćete lakše uočiti nove trendove i u poslovima i životu te imati dovoljno vremena prilagoditi se novonastalim promjenama.
Crni dani uvijek postoje kao mogućnost, možda su čak i tu, ali tada nam ne preostaje ništa drugo nego ići dan po dan i pronalaziti načine kako biti kreativan, kako zaraditi, kako se veseliti i biti zdrav! Odmaknite se od najcrnjih i najzloslutnijih priča – one vas samo zagađuju. Veselite se, sretno radite, kreativno družite i za vas neće biti ni tunela, ni mraka, nego samo svjetlost!