Znate onu uzrečicu „On je 100 posto u tome“? Sve se više pitam može li to biti mjera ičega. Ljudi se često iznenade kad im kažem da nisam baš 100 posto sirovojedac, u smislu da sve u mom životu mora biti slika tog stila prehrane. Smatram da čovjek ni u čemu ne smije biti fanatik te da u svakom trenutku mora osluškivati potrebe svog organizma.
Izazovi hladijih mjeseci
Za početak, pred razdobljem smo od pola godine koje u našim krajevima znači niže temperature i manje sočnih plodova raspoloživih za jelo. Uz malo sreće, zima neće biti jako hladna, no svatko tko je isprobao ijedan proces detoksikacije, pa i sirovojedstvo, na svojoj je koži osjetio da tijelo znatno jače osjeća hladnoću kad ne konzumira kuhanu hranu.
Raspravljajući o tome sa svojim mentorom, australskim naturopatom Johnom Fielderom, morala sam isključiti opciju da se svi preselimo u tople krajeve jer se to pokazalo izrazito nepraktičnim premda je on zaključio da je za njega to najbolje. Budući da je proživio dobar dio života u umjerenoj klimi na jugu Australije, svjestan je toga o čemu govorim i pred kakvim se izazovima nalazim, kao i svi koji u umjerenom pojasu krenu stopama sirovojedstva. Njegov prijedlog bio je da skuham ili nasuho ispečem krumpir-dva i umiješam ih u salatu.
energija zadovoljstva
Nismo svi isti
Često se nađem u situaciji da ljudima objašnjavam kako to živim, kako se hranim. Za razliku od nekih sirovojedaca koje poznajem, nisam za to da se u hladnijim danima zdušno bacimo na orašaste plodove. Preda mnom je šesta zima sirovojedstva i među njima je bilo i onih u kojima sam predano zobala orašaste plodove i suho voće. I to nije bilo dobro. Dopuštam da nečiji organizam to može podnijeti, no moj nije mogao.
To nas dovodi do točke na kojoj svatko od nas mora, i to doista mora, iskreno i bez predrasuda promotriti svoje tijelo i sebe kao osobu. Nismo svi isti. Ne sviđa nam se svima ista glazba, stil književnosti, krajolici – netko je za more, netko za planine, a netko obožava šumu…
Tako nije nužno ni da svi imamo isti stil života, uključujući prehranu. Pa čak i kada odlučimo okušati se u istom stilu prehrane, dobro je pratiti kako naše tijelo reagira na ono što mu nudimo. Nekome će Johnov kuhani krumpir u salati biti koristan odmak od 100-postotnog sirovojedstva i uživat će u ostatku obroka sastavljenom isključivo od sirovih namirnica. Upravo to uživanje u onome što činimo stvorit će u nama energiju zadovoljstva i taj će obrok tijelu donijeti više koristi nego da smo pratili sve naputke u priručnicima i jeli nešto bez teka samo zato što se tako pripremljeno jelo 100 posto uklapa u stil kojeg smo se odlučili držati.
80 posto sirovog, 20 kuhanog
Ako ćemo baš o postocima u sirovojedstvu, spomenut ću samo jedno istraživanje vezano uz omjer kuhane i sirove hrane u obroku. Istražujući kako se probavlja hrana, dr. Paul Kouchakoff otkrio je da već 10 posto sirove hrane znatno smanjuje prehrambenu leukocitozu. Riječ je o trenutačnom porastu broja obrambenih, bijelih krvnih zrnaca, do kojeg uvijek dolazi nakon kuhanog obroka.
Detaljnija proučavanja pokazala su da s vremenom, ako se u obroku konzumira 80 posto sirovih i 20 posto kuhanih namirnica, uopće ne dolazi do prehrambene leukocitoze. No već povećanje količine kuhanih namirnica za 5 posto izaziva reakciju imunosnog sustava i do 15 posto. Dakle, ako petinu vašeg obroka čine kuhane namirnice, sirovojedstvo još uvijek može imati znatne koristi za vaše zdravlje.
Opustite se sto posto
Ja sam, definitivno, za užitak. Za male radosti koje nam uljepšavaju dan. Mom suprugu to je aceto balsamico, meni je to kuhani krumpir, drugima je kriška domaćeg kruha… Priče o tome tko je u kojem postotku sirovojedac malo mi nalikuju na one iz vrtića: čiji je tata jači i čija je mama ljepša. Također, mislim da pokazuju određenu nesigurnost u ono što činimo. Povjerenje u svoje tijelo, u signale koje mi ono šalje o tome da mi je nešto potrebno i koliko, usrećuje me na putu koji sam odabrala. Ta naša mala šaputanja nemaju veze s napucima za pripremu nekog obroka i s time je li važno jesti isključivo sirovu hranu.
Mi smo sklopili pakt, moje tijelo i ja, da ću svjesno pratiti kako ono reagira i slušati ga, da će moje odluke i odabiri biti u skladu s onim kako se i ono osjeća, da ga neću tjerati preko granice, pa makar to značilo da me netko neće doživljavati kao ozbiljnog i respektabilnog sirovojedca. Bit sirovojedstva trebala bi biti opuštanje i odmak od suvremenog stila prehrane bogatog brzim, suviše obrađenim pripravcima. Što se postotaka tiče, važno je samo da se 100 posto opustite.
.png)
.png)
