Osobe koje se dure zapravo manipuliraju

Durenje je dječji način izražavanja ljutnje kojim se nekoga želi kazniti i izazvati osjećaj krivnje. Iako sama riječ „durenje“ zvuči bezazleno, ono itekako može povrijediti. Svi smo barem jednom u životu osjetili kako je to kad netko prolazi pokraj nas kao da nas nema, parajući pritom nosom oblake. I svi smo barem jednom osjetili kako je to duriti se i potajice, krajičkom oka, provjeravati je li naše uvrijeđeno držanje učinkovito, odnosno pati li dovoljno osoba kojoj je to upućeno.

Takvo ponašanje ima više razina. Prva je razina očigledna akcija (durenje) i očigledna reakcija (osjećaj krivnje). Međutim, ispod toga krije se i jedan dublji emotivni zapetljaj. Probajte se prisjetiti situacije u kojoj­ se netko na vas nadurio. Ako je to bilo uspješno izvedeno, osjetili­ ste krivnju, i to zato što ste pretpostavili da je osoba koja se duri povrijeđena. Možda ste imali i jasan dojam tuge ili titrave ranjivosti koja je u njoj, ispod te gorde maske koju nosi na licu. I zato vam je bilo žao...

A sada se probajte prisjetiti situa­cije u kojoj ste se vi (makar malo) nadurili. Ako prizovete taj osjećaj, bit će vam jasno da on nema baš nikakve veze s osjetljivošću, ranjivošću i mekoćom. Dapače. Taj je osjećaj poput tvrdog oklopa gordosti, uvrijeđenosti, iz kojeg promatrate svisoka onoga tko vam je stao na žulj. Ako ste taj „durilački osjećaj ljutnje“ uspjeli dobro priz­vati, onda vam je jasno da vi u tim trenucima niste slabi, nego jaki. Ne osjećate se ugodno, ali u toj svojoj muci ipak imate neki osjećaj zadovoljstva jer ste svojim uzdizanjem uspjeli drugu osobu umanjiti ili je baciti u sjenu krivnje.

Uvjerljivost durenja

Dakle, pretpostavka da se osoba koja se duri osjeća ranjivo i slabašno ne stoji. Međutim, upravo na toj pretpostavci počiva uspjeh mehanizma takvog ponašanja. Jer ako onaj tko se duri nije pov­rijeđen, onda nema smisla suosjećati s njim ni imati osjećaj krivnje. To se čini prilično jednostavnim, ali problem je što su duritelji često vrlo uvjerljivi. Svojim stavom tijela i izrazom lica nameću zaključak da su povrijeđeni.

Cijelo njihovo držanje šalje jednu osuđujuću poruku koja izaziva osjećaj krivnje. Ako vas je roditelj kažnjavao du­­renjem, onda će vam, bez obzira na ovo logično objašnjenje, biti prilično teško prestati vjerovati da je osoba koja se duri povrijeđena. Osoba koja se uvrijeđeno drži u vama će buditi dječji osjećaj krivnje što proizlazi iz bezuvjetnog vjerovanja roditelju koji je takvim držanjem odašiljao poruku: „Kako si mi to mogla učiniti? Povrijeđen sam!“

Međutim onaj tko je u cijeloj ovoj zbrci osjećaja povrijeđen nije osoba koja se duri, nego ona koja je tome izložena. I ako osjećaj povrijeđenosti koji pripisujete duritelju (jer vas je on uspio uvjeriti da je povrijeđen) uspijete doživjeti u sebi, napravili ste puno. Prebacili ste pažnju s njega na sebe i doživjeli kako je biti ili živjeti pokraj osobe koja ne može zrelo razgovarati o svojoj ljutnji.

Bojite li se otvoreno ući u konflikt?

Durenje je zarazno. Ako su vam se roditelji, braća ili sestre često držali uvrijeđeno, moguće je da i vi sada slično rješavate ljutnju. U cijeloj toj priči najveći je problem što nakon prestanka durenja naj­češće nema nikakve komunikacije. Budući da je cilj takvog načina ponašanja – kažnjavanje, nakon što je kazna odslužena, obična se komunikacija čini kao nagrada. Nema razjašnjavanja, nema jasnog izraža­vanja ljutnje, nego se neugod­ne emocije guraju pod tepih i, malo-pomalo, ono pod tepihom postaje tako veliko da vam treba zaista veliki napor da biste to zaobilazili.

Ako se ubrajate među one koji se dure, razmislite zbog čega to radite. Je li to bio obrazac izražavanja ljutnje u vašoj obitelji? Bojite li se otvoreno ući u konflikt i izreći svoje mišljenje? Želite li durenjem izazvati osjećaj krivnje i uspijevate li tako doći do nekih ciljeva? Je li vam uvrijeđeno držanje naporno? Možete li odlučiti da ćete sljedeći put kada vas netko naljuti ostati u odnosu i razgovarati o svojoj ljutnji?

Kažnjavajuća ljutnja

Ako ste izloženi nekome tko se često duri, bilo da je to vaš partner, kolegica na poslu ili netko treći, znajte da se ta osoba ne osjeća povrijeđenom, nego je u jednom krutom stanju ispod kojeg se krije kažnjavajuća ljutnja. Nemojte se dati uvući u krug samookrivljavanja. Predložite otvorenu komunikaciju, a ako osoba koja se duri to ne želi, pomirite se s tim da ste napravili sve što ste mogli i zaštitite sebe, odnosno pokušajte se, koliko je god to moguće, odvojiti od te osobe. Ne zato kako biste je kaznili odbacivanjem, nego zato da biste sebi olakšali cijelu situaciju i izbjegli­ nametanje osjećaja krivnje.

Durenje je nekonstruktivno i, bez obzira na to što se osoba koja se drži uvrijeđeno u nekom trenutku može osjećati kao pobjednik, taj obrazac nikome ne donosi dobro. Puno je bolje svađati se i ostati u odnosu u kojem struji ljutnja, nego okrenuti leđa i stvoriti zid koji u konačnici vodi do obostranog mrtvila i osjećaja izoliranosti.