Nemoj misliti na...
Psihijatar Sigmund Freud smatrao je da svaki lapsus otkriva nesvjesnu misao, želju, motiv ili uvjerenje. Ljubitelji Freuda i danas hvataju sugovornike za riječi i iz njihovih omaški 'otkrivaju' potisnute strasti i žudnje, po mogućnosti seksualne. Današnja znanost uglavnom odbacuje Freudove teorije, pa i onu o sveprisutnosti seksualnih poriva i tvrdi da su neke pogreške jednostavno - pogreške.
Nesvjesni um sigurno igra ulogu u nastanku lapsusa, ali ne na način na koji je mislio Freud, tvrdi Daniel Wegner, psiholog s Harvarda, koji je proveo istraživanje o pogreškama u govoru tražeći dobrovoljce da pričaju o bilo čemu što im padne na pamet, ali da nikako ne spominju – bijelog medvjeda. Budući da im je tom zabranom skrenuo pozornost upravo na bijelog medvjeda, dobrovoljci su u svojim govorima spontano i nehotice spominjali dotičnu životinju jednom na minutu.
To je istraživanje naglasilo ulogu podražaja koji odvlače pozornost u nastanku lapsusa. Što se jače trudimo odbaciti neku misao, to je veća vjerojatnost da će nam ona padati na pamet, na javi ili u snovima. Na tom se fenomenu temelje i reklame, koje nas tobože pozivaju da ne mislimo na neki slatkiš. „Nastojimo se ne osramotiti i ne izreći nešto nezgodno ili zabranjeno“, veli Wegner. „Uglavnom naš svjesni um prevladava, ali nas katkad podsvijest sabotira pa nam izleti misao koju ne želimo izreći.“
Nemoj se verati... ups, derati!
Jedna od vrsta lapsusa sastoji se od spajanja riječi sličnog značenja u jednu. U brzom govoru nemamo mnogo vremena odabrati pravu riječ, a posebno velika zbrka nastaje ako nam naš vokabular „ponudi“ dvije riječi koje su ispravne. Primjerice, želimo li utišati nekoga tko je preglasan, možemo mu naložiti da ne viče ili da se ne dere. U brzini postoji opasnost da nam umjesto ispravnog „nemoj vikati“ ili „nemoj se derati“ izleti „nemoj se verati“.
Naš mozak i govorni aparat stvorili su kombinaciju od glasova dviju riječi. Iako ima više mogućih kombinacija glasova, najvjerojatnija će pogreška biti ona koja ima nekog smisla i koja se gramatički i sintaktički uklapa u rečenicu – „verati se“ sasvim je lijep glagol u infinitivu, iako ne znači ono što smo željeli reći.
Više o lapsusima pročitajte ovdje
.png)
.png)
