Najmanji penis u svlačionici
Dok sam čitala knjigu Kako raditi one stvari, psihoanalitičara dr. Paula Joannidesa, prisjetila sam se jednog para koji mi je prije nekoliko godina dolazio na terapiju zbog povremenih erektivnih smetnji. Detaljno razgovarajući o njihovoj seksualnoj povijesti, dotaknuli smo se i teme veličine njegova penisa.
On je, naime, bio uvjeren da ima premali penis iako mu je partnerica govorila da je njoj dovoljno velik. Zapravo, rekla je kako smatra da je njegov spolni organ u erekciji sasvim prosječne dužine. On se s tim nije mogao složiti. Njegovu uvjerenju pridonijela su i iskustva koja je imao dok je bio aktivan sportaš. Nakon treninga u svlačionici je nerijetko viđao kolege sportaše bez odjeće i, uspoređujući se, primijetio da je njegov penis najmanji.
Doduše, napomenuo je da je bila riječ o spolnim organima koji nisu u erekciji. S vremenom se djelomice pomirio s veličinom svog penisa i prihvatio činjenicu da može zadovoljiti svoju partnericu, iako je i dalje bio nezadovoljan i osjećao sram već pri pomisli da bi ga netko mogao vidjeti nagog. Prije nego što su se upoznali, njegova je partnerica redovito odlazila na nudističke plaže, no s njim je to postalo neostvarivo jer se nije mogao skinuti pred ljudima. Nakon nekog vremena počeo je imati redovite erekcije i terapija je uspješno okončana, ali ostao je osjećaj da mu je penis nedovoljno velik.
Male grudi
Sjećam se i dviju klijentica koje su dolazile u različito vrijeme i zbog različitih problema, ali zajedničko im je bilo to što su se obje jako sramile svojih premalih grudi. Jedna je bila u vezi i njezin ju je partner uvjeravao da su mu njezine grudi slatke i da ih voli baš takve kakve jesu. Ona koja nije bila u vezi govorila je da uopće ne može zamisliti da se skine pred nekim muškarcem. Stalno je nosila grudnjake s umecima i govorila da se jedino tako osjeća dobro i sigurno.
Njezino je nago tijelo u njoj pobuđivalo mučne osjećaje, prije svega sram. Obje su uspješno završile svoje terapije, no veličinu svojih grudi nisu prihvatile jednako. Prva je, malo-pomalo, prihvatila da su joj prsa manja i, iako s tim dijelom tijela nije bila sasvim zadovoljna, shvatila je da može biti ponosna na, primjerice, ravan trbuh i čvrstu stražnjicu. Na kraju je zaključila da voli svoje tijelo takvo kakvo jest. Druga je bila uvjerena da njezin sram nikada neće nestati, no nadala se da će upoznati muškarca u kojega će imati dovoljno povjerenja da bi mu se pokazala takva kakva jest.
Što je to u veličini?
Pa što je to u toj veličini? Psihoanalitičar s početka priče dr. Paul Joannides, čija je specijalnost ljudska seksualnost, u šali kaže da postoje dvije skupine ljudi kojima je veličina penisa važna. Prva obuhvaća gotovo sve muškarce na svijetu, a druga sve žene koje uživaju u spolnim odnosima. A žene, nastavlja dr. Joannes, smatraju da bi svijet bio bolje i ljepše mjesto kad bi samo imale veće grudi. Ovaj stručnjak smatra da se u prošlosti očekivalo da ženama ne bude stalo do veličine ili oblika penisa zato što je postojala predrasuda da žene nisu zainteresirane za seks. U današnje vrijeme veličina i oblik penisa ženama su važni, ali ne na jednak način kao i muškarcima.
Muškarci bi da im penisi budu deblji i duži. Žene žele penis koji im više odgovara, što ne znači nužno da bi trebao biti veći. Doduše, neke žene vole osjećaj ispunjenosti koji daje velik penis, no druge više vole prosječan ili nešto manji jer osjećaju da bolje odgovara veličini njihova spolovila. Mnoge, naime, svjedoče da s „obdarenijim“ muškarcima osjećaju neugodu i bol. Ženama je važan užitak, a on nije nužno povezan s veličinom, nego s načinom dodira i stimulacije erogenih zona i samog klitorisa.
Kao što samo visina ne jamči odličnog košarkaša, tako ni samo veličina penisa ne znači da će ljubavnik biti odličan. Osim toga, dobro je znati da se upravo u prvoj trećini vagine nalazi najviše živčanih završetaka pa stimulacija tog dijela ženi donosi najviše užitka – a to se, priznajmo, može postići ne samo prosječnim penisom nego i s onim manjim.
Žene su zadovoljne
Jedno istraživanje provedeno u više zemalja svijeta na uzorku od 11.000 muškaraca pokazalo je da je prosječna dužina penisa u erekciji od 14 do 15,7 centimetara. Prosječna debljina, odnosno obujam penisa jest između 11,9 i 13 centimetara. Ženama je to, čini se, sasvim dovoljno ako je vjerovati istraživanju koje je obuhvatilo 50.000 pripadnica nježnijeg spola i pokazalo da je njih 85 posto zadovoljno veličinom penisa svog partnera. Muškarce ta činjenica ne tješi i ne ohrabruje jer samo njih 55 posto pokazuje zadovoljstvo vlastitim penisom.
Više različitih istraživanja pokazalo je da će žene, ako trebaju birati između muškarca s velikim penisom, ali skromnim ljubavničkim vještinama i onoga s prosječnim penisom, a s iznadprosječnim ljubavničkim vještinama – odabrati ovog drugog. Dakle, vještina je važnija od veličine. Barem ženama. No to ne znači da su uvijek pune razumijevanja, barem ne za sebe.
Emocionalna zrelost
Naime, iako nisu opsjednute veličinom penisa, katkad su opterećene veličinom svojih grudi. Allan i Barbara Pease, autori uspješnica Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne znaju čitati zemljovide i Zašto muškarci lažu, a žene plaču, kažu da je povećanje grudi u SAD-u jedna od najčešćih estetskih operacija današnjice, što pokazuje koliko su daleko žene spremne ići da bi privukle pozornost muškaraca. Istina je da neki muškarci vole velike grudi, no također je istina da neki vole manje grudi koje, kao što je rekao jedan moj klijent, stanu u dlan. Mediji preferiraju žene s naglašenim oblinama i većim grudima i tako pridonose predrasudi da su veće grudi bolje i privlačnije. No kad govorimo o seksualnom užitku, veličina grudi nije presudna.
Predanost, povjerenje u sebe i partnera, ljubavničke vještine – sve je to važno za seksualni užitak žene. Prihvaćanje sebe takvih kakvi jesmo, s tijelom takvim kakvo imamo te istodobno odbacivanje nametnutih normi koje sugeriraju da je žena privlačna samo s točno određenim dimenzijama – dio je emocionalne zrelosti. Baš kao što bez pretjerane kritičnosti i etiketiranja pristupaju muškom tijelu, na sličan način žene trebaju pogledati i svoje tijelo i naučiti ga prihvatiti u njegovoj ljepoti koja ima tisuću lica.
U Sensi rado čitam rubriku Volim svoje tijelo i veseli me pročitati priče o ženama koje prihvaćaju sebe i uživaju u ženskom postojanju. Svatko od nas može naučiti mnogo iz tih crtica, jer otvorimo li bolje oči, shvatit ćemo da su sva tijela na jedinstven način lijepa i kakva god oblika bila, daju mogućnost mnogih čulnih užitaka.