Žrtvujemo privatnost misleći da je štitimo

U našem je genskom kodu zapisana potreba za prisnošću s drugim ljudima. Istodobno osjećamo i potrebu za povremenim odvajanjem od drugih kako bismo se mogli opuštati, razmišljati i činiti ono za što ne želimo da drugi znaju. Naš se društveni život odvija u potrazi za ravnotežom između povezanosti s drugima i slobode da se od njih udaljimo, uz mogućnost da im se opet vratimo. Međutim, u novije smo vrijeme, zbog prevelikog oslanjanja na tehnologiju, izgubili tu ravnotežu.

Da bi zadovoljio potrebu za slobodom i osobnim prostorom, moderni je čovjek velik dio međuljudskih odnosa prebacio u virtualnu, prividnu stvarnost, u kojoj održava velik broj površnih i krhkih kontakata. Odsutnost emocionalne dubine u takvom ophođenju nadoknađuje odavanjem brojnih osobnih podataka, koji mogu biti zloupotrijebljeni. Paradoksalno, tako žrtvujemo privatnost misleći da je štitimo.

Približavanje drugima i udaljavanje od njih

Naši su preci, ističu evolucijski psiholozi, živjeli u kompaktnim i homogenim skupinama. Komunicirali su s manje ljudi od modernog čovjeka, ali su s njima bili čvršće povezani. Proširena obitelj često bi sjedala oko vatre i razgovarala. Dijeleći intimu i životne okolnosti, članovi obitelji odlično su se poznavali te se oslanjali jedni na druge. Međutim, provođenje svakog dana, od jutra do mraka, s istih deset-petnaest ljudi imalo je i svoje loše strane. Iako su međuljudske veze iznimno važne za duševno blagostanje i preživljavanje, oni koji su osuđeni na nečije društvo i ništa ne mogu sakriti od bližnjih, bivaju frustrirani.

Većina ljudi dugo nije mogla zadovoljiti potrebu za privatnošću i zato što je živjela u skučenim uvjetima, ponekad je mnogo ljudi bilo stiješnjeno u maloj nastambi. Također, pojedinac se rijetko smio izdvojiti iz svoje zajednice. Tko je sam odlutao u savanu, riskirao bi da ga dohvati grabežljivac ili pripadnik druge ljudske skupine, najčešće ne baš prijateljski nastrojene.

Tako je čovjek s jedne strane razvio osjećaj sigurnosti u prisutnosti sebi sličnih, a s druge žudnju da se barem nakratko udalji od onih kojima je stalno okružen. Potrebe za povezivanjem i za izdvajanjem, koje smo naslijedili od predaka, danas pokušavamo zadovoljavati na nove načine, objedinjujući komunikaciju i čuvanje privatnosti.

Brojnost ne nadomješta prisnost

Razvoj civilizacije i tehnologije povećao nam je slobodu kretanja i razdvojio našu osobnu sigurnost i preživljavanje od fizičke prisutnosti drugih ljudi. Također, omogućio nam je privatnost, mnogo privatnosti. Zahvaljujući telekomunikacijama, možemo zasnivati i održavati kontakte s velikim brojem ljudi, i to zaštićeni iz svojega doma i u vrijeme kada nama to odgovara. A kad želimo da nas puste na miru, isključimo telefon i računalo (vrata doma već smo zatvorili s unutarnje strane). Potpuna sloboda! Ima li ičeg boljeg od toga?

Nažalost, povezivanje s brojnim ljudima u virtualnom svijetu ne zadovoljava potrebu za socijalizacijom koliko druženje u stvarnom, opipljivom svijetu. Brojnost kontakata ne može nadomjestiti bliskost, koju smo izgubili zbog zloupotrebe povećane mogućnosti za privatnošću. S privatnošću se dogodilo isto što i sa šećerom i masnoćama: nekoć su bili rijedak luksuz, a danas su nam nadohvat ruke. Kao što je laka dostupnost kalorične hrane izazvala epidemiju pretilosti, tako nas je i jednostavan pristup privatnosti gurnuo u – osamljenost, neovisno o broju prijatelja u virtualnoj stvarnosti.

Anksioznost

Mnogim je ljudima narušeno duševno zdravlje zbog odsutnosti prisnih veza s rodbinom, prijateljima i suradnicima, piše psiholog Nando Pelusi u magazinu Psychology Today. Zbog površnosti međuljudskih odnosa, stope depresije i anksioznosti veće su nego ikad prije. Čak i ako ne provodimo mnogo vremena sami, vjerojatno se s ljudima koji nas okružuju ne ophodimo sadržajno.

Mnogi koje redovito susrećemo ostaju nam stranci. Što je veći grad u kojem živimo, manje je vjerojatno da ćemo dobro poznavati svojeg poštara ili konobara, ističe Pelusi. Zbog povećane mobilnosti, ljudi se rijetko dovoljno dugo zadržavaju u međusobnoj blizini da bi se jedni drugima uvukli pod kožu. Posljedično, radimo, hranimo se i spavamo među ljudima koji nam ostaju udaljeni i nedostupni. PageBreak

Tehnologija maskira otuđenost

Tako smo u 21. stoljeću dogurali do druge krajnosti: rizika od prekidanja spona s bližnjima. Naš je spektar komunikacije postao ozbiljno ograničen. Uz iznimku roditelja i djece te romantičnih partnera, ljudi se danas rijetko grle, ljube i privijaju jedni uz druge radi topline, zaštite i hrabrenja. Otuđenost je prikrivena tehnologijom, koja nam stvara iluziju povezanosti. Kao što kaže evolucijski psiholog Satoshi Kanazawa, dio društva pronalazimo u poznatim osobama s televizije i radija, koje doživljavamo kao znance. Još veći dio društvenih potreba zadovoljavamo posredstvom društvenih mreža na internetu, preko kojih je iznimno lako stjecati nova poznanstva i održavati kontakte.

Najpopularnija mreža Facebook ima 1,05 milijardi aktivnih korisnika, što znači da svaki sedmi čovjek na njoj ima profil. Twitter, mreža novijeg datuma, broji 300 milijuna korisnika, koji dnevno u prosjeku objavljuju po jednu kratku obavijest -„tvit“. Društvene mreže ljudima služe da se prikažu u željenom svjetlu radi uspostavljanja ili održavanja odnosa te radi afirmacije pred okolinom. U oba je slučaja prvi korak dijeljenje osobnih podataka. Što više takvih podataka korisnik objavi, to ima veće izglede da će privući druge korisnike, s kojima će sklopiti virtualno prijateljstvo. U sklopu takvog prijateljstva ljudi razmjenjuju tekuće informacije i komentare te nastoje jedni druge zadiviti svojim dostignućima.  

Reći ću ti sve o sebi

Istraživanja pokazuju da je potreba za povezivanjem i afirmacijom jača od nagona za zaštitom privatnosti kod većine korisnika društvenih mreža. Anketa američkog Pew Research Centera, koja je obuhvatila korisnike jedne ili više od nekoliko najpopularnijih društvenih mreža u dobi od 18 do 65 godina, pokazala je da njih 99 posto dijeli osobne podatke s virtualnim prijateljima. Ti podaci uključuju pravo ime i prezime, fotografiju korisnika i njegove rodbine, kao i njegove životne interese, radno mjesto ili školu, adresu elektroničke pošte, kućnu adresu, broj telefona i drugo.

Uz to, 87 posto anketiranih odgovorilo je da javlja virtualnim prijateljima čime se trenutačno bavi, a 67 posto obavještava prijatelje kad su na godišnjem odmoru. Na pitanje strahuju li da bi im otkrivanje osobnih podataka moglo naštetiti, čak je 89 posto anketiranih odgovorilo da ih to nikad nije zabrinjavalo. Primjerice, nisu posumnjali da bi slike njihove djece mogle biti kopirane i postavljene na stranice s dječjom pornografijom, niti da bi netko mogao iskoristiti podatak da nema nikoga kod kuće.

Vidljivi javnosti

Još je nekoliko istraživanja pokazalo koliko malo korisnici društvenih mreža polažu na zaštitu svoje privatnosti. Mike Thelwall sa Sveučilišta u Wolverhamptonu 2008. godine istražio je više od 20.000 profila na MySpaceu te otkrio da ih je samo 27 posto podešeno na privatno, i tako skriveno od očiju neznanaca, dok su podaci ostalih 73 posto korisnika bili vidljivi svekolikoj javnosti. Istraživanje Pew Research Centera došlo je do još nepovoljnijih saznanja: čak 40 posto članova raznih društvenih servisa ima profile otvorene za javnost, pa podatke i sadržaje na njima može vidjeti bilo tko, a ne samo oni koje su ti članovi prihvatili kao prijatelje.

Međutim, ni onih 60 posto koji su svoje profile zatvorili za javnost nije nužno zaštićeno: mnogi od njihovih virtualnih prijatelja u stvarnom su im životu neznanci, u čiju pouzdanost ne mogu biti sigurni. Čak i virtualni kontakti s onima koji su prijatelji i u stvarnom životu mogu rezultirati zloupotrebom informacija ili, pak, neopreznim priopćenjem nekome tko nije dobronamjeran.   

Narušena privatnost gorući je problem

Amanda Nosko sa Sveučilišta Zapadni Ontario 2010. godine istražila je koliko osobnih podataka korisnici Facebooka otkrivaju drugima i koji tipovi ljudi otkrivaju najviše. Utvrdila je da samci objavljuju najviše osjetljivih podataka, više od ljudi koji su u vezi i od onih koji taje svoj ljubavni status. To je u skladu s pretpostavkom da su oni kojima nedostaje prisan odnos u stvarnom životu najjače motivirani na zbližavanje preko interneta.

U svjetlu tih spoznaja, gubitak privatnosti pretvara se u najveći problem informatičkog društva, ocijenio je Lars Kluver, danski stručnjak za nove tehnologije. Predsjednik Danskog odbora za tehnologiju naveo je na jednoj konferenciji u Canberri da otkrivanje osobnih podataka postaje sve uobičajenije, a da ljudi i društva u cjelini nisu svjesni mogućnosti zloupotrebe tih podataka.

„Postajemo društvo u kojemu se sadržaji naših života pohranjuju u velike baze podataka, kao što su Facebook i Twitter. Zbog toga neznanci stječu sve veći uvid u tuđe misli i postupke“, napomenuo je Kluver, koji uspoređuje problem narušavanja privatnosti s krizom globalnog zatopljenja, preslikanom na područje informatike. „Više bi mi se svidjelo društvo u kojemu čovjek može jednog dana napraviti nešto zabavno, neobično i različito te se idućeg dana vratiti normali, a da ga prijašnji neobični postupci ne prate cijeloga života“, dodao je.

Uravnotežite druženje i privatnost

Kako uspostaviti ravnotežu između potrebe za druženjem i potrebe za privatnošću? Prije svega, prihvatite ograničenja svojstvena tehnologijama za daljinsko komuniciranje, kao što su elektronička pošta, internetsko čavrljanje, SMS i telefon. Osvijestite to da ništa ne može u potpunosti nadomjestiti međuljudsko ophođenje u opipljivoj stvarnosti. Vjerojatno su u vašem životu već prisutni ljudi koje biste mogli bolje upoznati ili rodbinske veze koje biste mogli produbiti.

Stupite u kontakt sa starim prijateljima, organizirajte susrete uživo i pronađite nove načine da ojačate postojeće odnose. Bez obzira na to koliko ste zauzeti, pokušajte se više aktivirati u zajednici: idite na priredbe, pohađajte tečajeve, volontirajte u kampanjama ili se bavite dobrotvornim radom. Kad ste u društvu, ispričajte vic, otpjevajte pjesmu, izrazite svoje mišljenje i stajalište o aktualnim temama.

Nabavite kućnog ljubimca

Obavežite se da ćete svakodnevno zapodjenuti razgovor s jednom novom osobom. To može biti i kratka razmjena opaski o vremenu ili situaciji u kojoj ste se oboje našli. Uključite intuiciju da biste otkrili nekoga tko je također raspoložen za kratko čavrljanje i koga vaše obraćanje neće omesti ni u kakvom poslu. Iskoristite priliku za to kad se nađete u restoranu, trgovini, čekaonici ili javnom prijevozu.

Nabavite kućnog ljubimca, najbolje psa. Ne samo zato što je on ugodno društvo nego i zato što će vam pomoći da prirodno i bez stresa uspostavite nove kontakte uživo. Izvođenje psa u šetnju otvorit će vas prema drugim vlasnicima – pas na uzici privlači ljude kao magnet. Svaki će vas uspješan kontakt uživo ohrabriti i potaknuti na idući korak. Virtualno druženje i dalje će vam biti na raspolaganju, ali će u vašem ophođenju s ljudima skliznuti na sporedno mjesto, koje mu i pripada.