Radoznali?

Osobina važna za ljudsku evoluciju

Poriv da razumijemo i da doživimo novo

Prema Staffordovu mišljenju, evolucija nas je učinila fizički slabijima od drugih primata, ali nam je podarila sposobnost da stalno istražujemo i usvajamo nova znanja. Zahvaljujući radoznalosti, upijamo obilje podataka iz okoline, uključujući činjenice o našoj kulturi. Čak i u odrasloj dobi uspijevamo razvijati nove načine djelovanja i razmišljanja, što nam pomaže da se prilagodimo ili stvorimo nove okolnosti. Radoznalost se iskazuje na dva načina: kao poriv da razumijemo nešto novo i kao poriv da doživimo novo iskustvo.

Oba su poriva prisutna kod djece jer je otkrivanje kako svijet funkcionira njihova glavna zanimacija. To je razlog zašto djeca rastavljaju igračke, odlutaju od roditelja u parku ili spavaju s glavom na suprotnoj strani od uzglavlja da vide hoće li se probuditi s drukčijom životnom perspektivom.

Radoznalci bolje uče

Radoznalost je, ističe Stafford, naš ugrađeni mehanizam učenja i razvoja. Čak i kad se okolini čini da samo gubimo vrijeme posvećujući pozornost nekoj temi, naš mozak zna da ono naizgled nevažno što smo doznali danas može postati važno sutra.
Bilo bi ekonomičnije kad bismo znali što će nam se isplatiti naučiti i kad bismo se koncentrirali samo na to. No život i svijet toliko su složeni da nam je nemoguće to znati unaprijed. Evolucija nas je pretvorila u strojeve za učenje, a radoznalost je gorivo koje pokreće taj stroj.

Da je radoznalost važna za uspjeh u obrazovanju koliko i inteligencija i savjesnost, utvrdilo je istraživanje Sophie von Stumm na Sveučilištu u Edinburghu. Prikupivši podatke iz dvije stotine istraživanja provedenih na 50.000 studenata, prof. Von Stumm otkrila je da radoznalost doista pozitivno utječe na akademske rezultate.

„Radoznalost je u temelju gladi za istraživanjem. Tko je intelektualno radoznao, čitat će knjige. Tko je osjetilno radoznao, putovat će u strane zemlje i kušati razna jela“, rekla je prof. Von Stumm, napominjući da obje vrste radoznalosti pomažu u školovanju. „Snažno vjerujem da je gladan um važan za dostignuća te sam sretna što sad imam i čvrstih dokaza. Na profesorima je da svojim studentima udahnu radoznalost te da ih potaknu na angažman i samostalno učenje“, dodala je, naglasivši da bi i poslodavci trebali obratiti pozornost na radoznalce. „Oni imaju najveći potencijal za razvoj, to jest stjecanje novih znanja i vještina.“

Tko zna zainteresirati sebe, znat će i druge

Radoznali su ljudi katkad predmet podsmijeha manje iskričavih umova zbog svoje opsjednutosti otkrivanjem i proučavanjem. No prema mišljenju znanstvenika koji su istražili učinke ove osobine, obično su radoznalci ti koji se zadnji smiju. Autoritet za sreću, psiholog Martin Seligman sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, nije bezrazložno radoznalost uvrstio među 24 ključne osobine.

Dobrobiti radoznalog uma stalno ukopčanog u zbivanja brojne su i raznovrsne, a među njima je i – veća omiljenost. „Društvena smo bića i naša su raspoloženja zarazna“, kaže dr. Kay Redfield Jamison, profesorica psihijatrije na Medicinskom fakultetu pri Sveučilištu „Johns Hopkins“. „Ljudi koje zanima svijet i sami su zanimljiviji okolini. Tko je radoznao ima više izgleda zainteresirati druge za sebe.“

PageBreak

U istraživanju provedenom na skupini studenata Todd Kashdan, profesor na Sveučilištu „George Mason“, otkrio je da su osobito radoznali ljudi zadovoljniji životom od svojih manje zainteresiranih vršnjaka. Manje radoznali crpe više ugode iz hedonističkih aktivnosti kao što su seks i ispijanje alkohola, dok radoznalci pronalaze u životu veći smisao, što je bolji predznak trajne, održive sreće.

Psiholog Gary Swan iz kalifornijskog Centra za zdravstvene znanosti slaže se da radoznali ljudi imaju višu kvalitetu života. Njegovo je istraživanje došlo do zaključka da radoznali ljudi starije dobi imaju nižu stopu depresije i anksioznosti te bolje mentalne sposobnosti kao što su pamćenje i razumijevanje.

Žive dulje

Odakle povezanost radoznalosti i duševnog blagostanja? Ako pojedinca radoznalost vodi prema društvenim aktivnostima, razlog može biti živa međuljudska komunikacija. No većinom ugoda dolazi od same aktivnosti, bilo to otkrivanje novih podataka o zanimljivoj temi ili ovladavanje novom vještinom kao što su sviranje ili programiranje. Svako dostignuće radoznalcu daje injekciju ugode, koju on želi ponoviti pa nastavlja istraživati i proučavati.

Imamo li na umu navedene dobre strane radoznalosti, neće nas iznenaditi ni otkriće Garyja Swana da radoznalci žive dulje od ostalih. I kad su uračunati brojni faktori rizika kao što su pušenje, visok tlak, visok kolesterol i drugi, odrasli koji su na psihološkim testovima pokazali veću radoznalost imali su nižu stopu smrtnosti idućih godina u usporedbi s vršnjacima slabijeg zanimanja za svijet oko sebe.

Prihvaćanje neizvjesnosti umjesto kontrole

Kashdan, koji se proslavio knjigom Curious? (Radoznali?), uvjerava da je moguće razviti smisao za radoznalost prema bilo čemu i smatra da je njezino razvijanje jedini siguran put prema ispunjenju. „Bit radoznalosti nije obraćamo li pozornost, nego kako obraćamo pozornost na događaje“, piše Kashdan. „Radoznalost je traženje onog što je novo, a ne ono što je ugodno u pojedinoj situaciji; radoznalost prihvaća neizvjesnost, umjesto da stremi za kontrolom i zaokruženošću.“

U svojoj knjizi, Kashdan opisuje brojna istraživanja, uključujući jedno u kojemu je dio sudionika upućen da se usredotoči na nove elemente iskustava koje im se prema njihovim predviđanjima nije trebalo dopasti. Oni koji su se fokusirali na nove spoznaje izjavili su da im se to iskustvo više svidjelo nego onima iz kontrolne skupine.

Da bismo izvukli korist od radoznalosti nije nužno juriti za osobito neobičnim iskustvima – putovati na egzotična mjesta ili se baviti hobijima toliko složenima da ih ne možete objasniti za manje od četvrt sata. Radoznalost je, kaže Kashdan, kvaliteta pozornosti, a ne obilježje predmeta ili situacija s kojima se susrećemo.  No ni uzbudljiva iskustva nisu za bacanje. Anketirani bračni parovi izjavljuju da su mnogo zadovoljniji nakon što su zajedno izveli dotad neiskušane aktivnosti, nego kad su se bavili ugodnim i opuštajućim, ali uobičajenim poslovima.

Klonite se kolotečine

Iako većina ljudi uvijek zadržava dozu radoznalosti, u starim danima ova osobina pomalo opada – bilo zato što smo već naučili ono što nam je potrebno ili zato što nam se mozak promijenio. Istraživanje koje je proveo američki Državni zavod za zdravlje otkrilo je da naši neuroni u poznoj dobi proizvode manje dopamina, prirodne kemijske tvari koja pruža ugodu, među ostalim, pri susretu s nečim novim.

Očekivanje ugode glavna je motivacija koja nas u mlađim danima goni da poduzimamo toliko toga, uključujući otkrivanje novog. Kad smo stariji, prethodno ugodna iskustva ostavljaju nas sve ravnodušnijima. No što ako postoje načini da trajno održimo radoznalost na mladenačkoj razini? Za to je potrebno redovito primjenjivati ovu sposobnost i kloniti se kolotečine, napominje Kathleen Hall, autorica knjige Alter Your Life (Izmijeni svoj život).

Vježbajte radoznalost

Hallova ističe da su ljudi sami krivi za slabljenje radoznalosti zato što se udobno osjećaju u kolotečini pa ne nalaze motiv za izlaženje iz nje. „Učinkovitost i predvidljivost koje dolaze s rutinom pružaju osjećaj sigurnosti, ali i rađaju tromost. Živjeti po navici znači isključiti sve druge mogućnosti“, piše Hallova, uspoređujući radoznalost s mišićima koje valja naprezati da ne bi izgubili na obujmu i snazi. Tako je i s radoznalošću: što je više primjenjujemo, to ona više raste, a ako je ne upotrebljavamo, ona će odumrijeti.

„Postupajte s radoznalošću kao s bilo kojim zadatkom i jednostavno je uključite u dnevni raspored“, zaključuje Hallova. „Brzo će vam ući u krv pa ćete  nalaziti vremena da posjetite izložbu, idete na seminar ili zavirite u literaturu. Usporedo s jačanjem radoznalosti, bujat će vam kreativnost i energija, a život će vam se ispunjavati čudima.“