Putovanja koja mijenjaju život

Milijardu putovanja

Potreba za ekspanzijom

U prirodi je svakog čovjeka potreba za ekspanzijom. Kao bebe bili smo u simbiozi s majkom, i tada je takav odnos bio cijeli naš svijet. Kako smo rasli, širila se i naša percepcija, a s njome i naše potrebe – za samostalnošću, osobnim prostorom, ali i za otkrivanjem novih svjetova. Počeli smo i sami istraživati, učiti i spoznavati. U jednom trenutku prestali smo fizički rasti, no naša je potreba za ekspanzijom te izravnim spoznajama na vlastitom iskustvu ostala u nama.

Jedan od načina za ostvarivanje direktne spoznaje, za proširivanje percepcije i širenje svjesnosti upravo su putovanja. Putovanja u koja se upuštamo s dozom fleksibilnosti, bez predrasuda i otvorena duha često su poput otkrivanja života. Nepredvidiva su, prepuna mogućnosti i obećavajućih avantura, a upravo je potencijal koji se krije u toj neizvjesnosti ono što ih čini toliko privlačnima i što nas uzbuđuje.

Slično tomu, i perspektiva koju nudi življenje punim plućima (bez obzira na trenutačne okolnosti) uvijek je privlačna. Svaki čovjek duboko u sebi želi iskusiti život, no nemamo svi jednake kapacitete da mu se prepustimo u njegovim neograničenim potencijalima. Povjerenje u život, zahvaljujući kojem se lakše prepuštamo, snaži s iskustvima koja ga potvrđuju i opravdavaju. No ako su takva iskustva u prvim godinama našeg života izostala, razarat će nas sumnja, igrat ćemo na sigurno i provjereno, pa će i rast na temelju iskustva različitosti izostati.

Jednako tako, naša želja za životom, uzbuđenjima i avanturom otisnut će nas na put, no ako krećemo sa strahom, zatvorena uma i s formiranim predrasudama bilo koje vrste, ni naši doživljaji na putovanjima neće biti drukčiji i neće nas bitno obogatiti. Zbog straha od prijevare, pljačke ili nečega trećeg stalno ćemo biti na oprezu, nećemo se moći opustiti i prepustiti doživljajima. Svuda oko sebe vidjet ćemo prijetnje, koje će se na kraju u nekom obliku vjerojatno i obistiniti.

Osim toga, koliko god bili željni života, bez doze hrabrosti i avanturizma i na putovanjima ćemo si uskraćivati brojna iskustva vrijedna pamćenja. Umjesto da se uključimo u život i iskusimo ga, stajat ćemo sa strane i promatrati kako se događa drugima.

Sahara na devama

Gradić Douz smješten je u južnom dijelu središnjeg Tunisa, na samom ulasku u saharsku pustinju. Prije nekoliko godina organizator je za nas posjetitelje, među ostalim, predvidio i izlet u pustinju na devama. Iako smo svi bili vrlo uzbuđeni, nekolicina je turista, u strahu da im se ne dogodi nešto neugodno, u zadnji čas od toga odustala. Iz brojnih pitanja koja su poslije upućivali nama koji smo iskusili Saharu na devama bilo je jasno da im je žao što se i sami nisu usudili.

Ponašanjem na putovanjima ljudi otkrivaju mnogo toga o sebi, svojim strahovima i odnosu prema životu. Naime, ne možemo rasti na iskustvu drugoga, u starim strukturama ili u zoni udobnosti. U svojim traganjima za višim dimenzijama, potpunijim iskustvima te boljim i ljepšim mjestima možemo prevrnuti i cijeli svijet, no ako se pritom odbijamo istinski uključiti u život, naša će putovanja biti jednako uzbudljiva i spoznajna kao da smo ih promatrali iz vlastitoga dnevnog boravka.

PageBreak

Da bismo rasli, moramo trajno u sebi sačuvati djelić neuvjetovane dječje spontanosti i radoznalosti. Prema Einsteinu, dva su načina za pristupanje životu i oni određuju dubinu svih naših životnih iskustava. Prvi je da sve oko sebe doživljavamo kao čudo, drugi je da čudom ne doživljavamo ništa. A kada putujemo otvorena i zdrava duha, bez straha i predrasuda, naša se mogućnost uočavanja čuda višestruko pojačava.

Sve nam je novo i sve je neobično. Naša su čula – baš kao u djece – izoštrena do maksimuma, pa zapažamo mnogo više nego kada na nekome mjestu boravimo stalno. Sjećam se da sam i sama na svojim putovanjima po metropolama uvijek u njima uočavala parkove i zelenilo, a trebale su mi godine da to isto počnem primjećivati u vlastitom gradu.

Primjećujemo i ono što kod kuće previdimo

Kada putujemo, primjećujemo sve – pa i ono što kod kuće obično zanemarujemo: oblik drveća, mirise u zraku, građevine i arhitekturu. S lakoćom iščitavamo i priče iza lica stranaca, njihove živote, kulturu i običaje, a što smo radoznaliji, što manje prosuđujemo i otvoreniji smo prema različitostima, to nas one više privlače, lakše im se prepuštamo, lakše i sami postajemo dio njihove priče.

Uspijemo li isključiti svoj kritički, (pr)osuđujući um i u potpunosti se prepustiti onome što se baš tada ispred nas događa, naša prošlost i budućnost trenutno nestaju, a s njima i svi naši problemi. Poput meditacije koja nas uvlači u alternativnu dimenziju postojanja, odjednom ulazimo u neku novu, drukčiju realnost, u kojoj moć sadašnjeg trenutka svojom svježinom i neuvjetovanošću briše i liječi naše rane i povrijeđenosti. Što smo dulje sposobni zadržati svoju pozornost na onome što nam se događa i dublje iskusiti ovdje i sada, i naši će potencijali za iscjeljenjem biti veći.

Transformacija svijesti

Svi mi to intuitivno znamo, stoga nerijetko upravo u trenucima kada se nađemo na raskršću života, kada proživljavamo krize ili osjećamo da moramo naći sebe da bismo mogli krenuti dalje – odlazimo na put i prepuštamo se avanturi istraživanja života. Baš kao što šamani odlaze na duhovna putovanja ne bi li umjesto nas pronašli djeliće naše duše izgubljene u traumama, tako i mi odlaskom na nova mjesta i izlaskom iz svakodnevice, dolazimo do uvida i spoznaja o svome životu i postajemo vlastiti iscjelitelji.

Odmak od svakodnevice i neposredno iskustvo drukčijega pomažu nam da objektivnije sagledamo svoje životne pozicije, svoje vrijednosti te život u cjelini. Katkad se upravo zahvaljujući tomu oslobađamo ogorčenosti i razvijamo zahvalnost. Katkad postajemo tolerantniji, otvoreniji i bolji ljudi. No nerijetko shvaćamo da način na koji sami živimo nije jedini moguć, nego da postoje drukčiji, smisleniji i bolji svjetovi od onog našeg.

Osim toga, putovanje nam poput duboke meditacije vraća energiju, pročišćuje nam um i otvara ga poput padobrana. S odmakom od uobičajenog, užurbanog načina života te potpunim prepuštanjem trenutku, umiruje se i naš um, pa desni dio mozga preuzima vodstvo. Tako se aktivira naš kreativni potencijal, koji u rutini i uvjetima visokih frekvencija obično hibernira. Zbog toga se s putovanja vraćamo osvježeni, dobro raspoloženi, prepuni originalnih ideja i konstruktivnih rješenja.

Promjena života

Zbog svega toga ljudi ponekad nakon povratka s putovanja mijenjaju svoje živote iz temelja. Svoje stare, toksične profesije zamjenjuju onima koje podržavaju život. Napuštaju disfunkcionalne odnose koji ih koče u ekspanziji te u potpunosti mijenjaju svoj pristup životu i životni stil. Samim time mnogi problemi koji su im se prije činili nerješivima nestaju sami od sebe.

Od putovanja, kao i od života općenito, uvijek dobivamo ono što nam je u danome trenutku potrebno te ono što smo spremni prihvatiti, a ako smo za promjenu istinski spremni, ona će se u nekom obliku i dogoditi. Svaki pravi put spoznaje započinje s putovanjem, jer da bismo stvari vidjeli jasnije, moramo se prvo udaljiti i sagledati ih s distance. No za prave putnike, kojima putovanje znači život, ono nikad ne prestaje.