Zahvalni i u teškim vremenima

Nije teško osjećati zahvalnost kada stvari idu kako nama odgovara ili kada se neka naša poteškoća riješi. Izazov je osjetiti zahvalnost kada ste na mukama, u dugu koji ne možete vratiti, kada doživite gubitak, kada ste bolesni, ostavljeni, prevareni ili u velikoj krizi iz koje ne vidite izlaza. Tada je teško biti zahvalan. U takvim se situacijama žalimo ili samosažalijevamo, a nerijetko smo i ljutiti – na sebe i na cijeli svijet (pa i šire). No baš onda kada nam je najteže i čini nam se da može biti gore, zahvalnost može biti poput životne alkemije koja nas transformira. Zahvalnost nam vraća mir i nerijetko donosi rješenja koja ni u najljepšem snu nismo očekivali!

No život nam često priprema izazove, pa se tako dogodilo i ovaj put. Nekoliko dana prije puta ispala mi je stara plomba i otišla sam zubaru kako na put ne bih krenula sa zuboboljom. Bit će to rutinski popravak zuba, mislila sam, no završilo je čišćenjem triju zubnih kanala. Zubar me nije pitao imam li kakvih obveza zbog kojih bi bolje bilo zahvat odgoditi, a ja sam bespomoćno sjedila na zubarskoj stolici nesvjesna ozbiljnosti postupka. Što je, tu je! Rekoh zubaru kako me čekaju dva dana predavanja i put, no on me je umirio rekavši mi da samo uzmem lijek protiv bolova. Učinila sam to vjerujući da će se situacija smiriti i nisam očekivala probleme. Preda mnom je bio profesionalni zadatak, a ja svoj posao shvaćam jako ozbiljno i svoje obveze preuzimam odgovorno.

Nakon prvog dana seminara osjetila sam da mi je jedna strana lica malo otvrdnula i nakon završenog prvog dana predavanja, umjesto da se opuštam u sauni i na bazenu, odlučila sam se primiriti i odmoriti u sobi. Lice mi je ipak počelo naticati i shvatila sam da lijekovi protiv bolova neće biti dostatni. Uhvatio me strah.
Slučaj je htio da sam se baš tih dana pripremala za promociju knjiga Loiuse Hay, koje je hrvatski izdavač poželio promovirati mojom radionicom na temu – zahvalnosti! Uzela sam knjigu u ruke i njezini su reci odmah odagnali moj strah. Podsjetili su me da trebam biti zahvalna na onome što već imam, umjesto da strahujem od gubitka, u ovom slučaju, profesionalnog poštovanja. 

Ujutro sam otišla po antibiotik i na vrijeme održala seminar, punim srcem govoreći polaznicima, među ostalim, o zahvalnosti i o manifestiranju željenog. Seminar je završio, ocjene su bile odlične, a moja lijeva strana lica – natečena.
Ponovno sam se povukla u sobu ni trena ne žaleći što ne mogu u saunu, nego s dubokim osjećajem zahvalnosti što sam uspjela održati seminar i pružiti polaznicima svoj maksimum u skladu sa standardima koje sebi postavljam. Zubobolja se sljedećeg jutra počela smirivati.

U ovakvoj se situaciji možemo naći unatoč oprezu i mudrosti kojima pristupamo životu – nekad nas nedaće jednostavno iznenade. Bez obzira na to je li riječ o kiši koja nam je pokvarila proslavu (iako su dani prije i poslije toga bili sunčani) ili o poslu koji smo izgubili (iako imamo obveze koje smo dogovorili u dobrim vremenima) – ako nas obuzmu negativni osjećaji i zaglavimo u samosažaljenju ili frustraciji zbog životne nepravde, u nama će zaostati osjećaj praznine. Ako, međutim, svoju pozornost usmjerimo na ono što je u bilo kojoj od tih situacija dobro, povećat ćemo osjećaj mira u duši, jedinog stanja iz kojeg se možemo otvoriti primanju rješenja.

Negativni osjećaji onemogućit će nas da pronađemo izlaz, ali i da shvatimo pouku događaja koji smo netom proživjeli. Iz svake situacije postoji izlaz, samo nam je katkad potrebno nešto više vremena kako bismo shvatili zašto je baš tako trebalo biti.

Onda kada bismo voljeli da stvari budu drukčije nego što jesu, potrebno je naći snagu i nadahnuće za osjećaj ispunjenosti. To prije svega znači otpuštanje bolne vezanosti za neispunjenu potrebu i osvještavanje onoga što je ovdje i sada za nas dobro. Kako to ostvariti? Kako umjesto osjećaja oskudice i neimaštine ostvariti osjećaj mira i zadovoljstva – taj preduvjet za ispunjenje naših želja i potreba? Prije svega osvještavanjem misli koje stvaramo u svakom trenutku jer one izravno utječu na naše emocionalno stanje, ali i cjelokupnu fiziologiju!

Možemo, na primjer, ispuniti svoj život nečim drugim što nas veseli i tako ukloniti osjećaj neugode zbog onoga što nam trenutačno nedostaje u životu. Prestati misliti na to što nam nedostaje i prizvati osjećaj mira – kao da se to što nam treba već ostvarilo.

Sigurno ste puno puta čuli kako je neki par, nakon što je godinama pokušavao prirodnim putem dobiti djecu, odustao i odlučio se na posvajanje. I ubrzo nakon toga, bez truda, plana i očekivanja, začeli su dijete. Upravo je to pravi primjer otpuštanja koje otvara prostor za ispunjenje želja.

Zahvalnost na onome što (već) imamo put je u osjećaj ispunjenosti i mira. Zahvaljujte stoga svakodnevno! Prisjetite se, tik prije sna, situacija koje ste doživjeli u danu i razmislite na čemu možete biti zahvalni. Niste u dugovima ili dug možete vratiti, na primjer. Ako uvijek mislite na poteškoće koje vam se događaju, privlačite u svoj život slične situacije. Ako znate cijeniti ono što imate i vjerujete da zaslužujete takvu milost, to ćete i primiti. Živite na taj način i vjerujte da su čuda moguća, ali uvijek započnite i završite dan zahvaljujući na svim blagoslovima koje imate.

Vjerujem da u svoj život možemo privući sve čemu dajemo pozornost bez obzira na to hoće li to biti pozitivno ili negativno. Bit će, zapravo, u skladu s našim mislima! Trening je tu, kao i kod stjecanja svake vještine – nužan! Meditacija, vizualizacija i molitva zahvalnosti meni daju sjajne rezultate.

Svoj dan započinjem riječima hvala, hvala, hvala... Uvijek imam toliko toga na čemu sam zahvalna u novom danu. Zahvalnost je jedan od najpozitivnijih načina da životu poručim: „Otvorena sam za svako dobro!“