Najbolji omjer

Proučavanjem rada poznate njemačke znanstvenice dr. Johanne Budwig shvatila sam koji su mi principi sirovojedstva postali važni tijekom godina. Tako sam se već izjasnila da mi usporedbe o količini udjela sirovog u prehrani, osim radi svojevrsnog orijentira, nalikuju prepirkama djece u vrtiću čiji je tata jači i čija je mama ljepša.

Dr. Johanna Budwig svoj je koncept sirovojedstva toliko nježno prezentirala da ga otkrijete tek istinskim udubljivanjem u postulate kojima iscjeljuje i najteže poremećaje organizma. Na tek nekoliko mjesta izričito se spominje omjer sirovih namirnica u odnosu na kuhane, a on glasi 80:20. Prema nekim autorima o sirovojedstvu, to je idealan omjer da uživate u svim dobrobitima sirovojedstva, a da ipak previše ne patite zbog nedostatka kuhanih obroka, osobito ako živite u podneblju u kojem su tijekom jednog dijela godine niske temperature. Čak će i najtvrdokorniji sirovojeci priznati da je to već visok udio sirovih namirnica te samim tim možemo Budwig protokol svrstati među prakse koje zagovaraju sirovojedstvo.

Korijen zdravstvenih tegoba

Tu je, naravno, i čarolija njezine mješavine lanenog ulja i svježeg sira. Kao osoba koja je imala uvid u sva objavljena dostignuća i studije svojega vremena, Johanna Budwig stvorila je svoju teoriju o tome što zapravo uzrokuje autoimune poremećaje, među koje ubrajamo artritis, kardiovaskularne bolesti, tumore… Tvrdila je da korijen svih autoimunih poteškoća započinje u metabolizmu masnoća uslijed disbalansa koji se stvara unošenjem modernih, rafiniranih namirnica u organizam.

Monogliceridi i digliceridi masnih kiselina (navedeni u procesiranoj hrani kao E471), hidrogenizirana biljna ulja (u margarinu i prženoj prerađenoj hrani, poput čipsa i kokica), sve su to okidači poremećaja koji rezultiraju poteškoćama, a prepoznajemo ih kao bolesti modernoga čovjeka. Dr. Budwig naglašavala je da esencijalne masne kiseline moramo unositi u organizam prehranom jer ih naš organizam ne može sam sintetizirati, a dobar omjer između omega-3 i omega-6 kiselina jamči dobro zdravlje.

Laneno ulje

Kao najbolji izvor dobrih masnoća dr. Budwig je preporučivala upravo hladno prešano laneno ulje. Uz malu poteškoću… Da bi naš organizam mogao iskoristiti sve blagodati toga ulja, te masne kiseline moraju nekako postati topive u vodi. Rješenje, koje je dr. Budwig donijelo svjetsku slavu, jest pomiješati laneno ulje sa svježim sirom. Generalni je naputak na dvije žlice sira upotrijebiti žlicu lanenog ulja.

Da bi organski sumpor iz sira, glavni razlog zašto je sir ušao u ovu jednadžbu, mogao učiniti laneno ulje u potpunosti iskoristivim i masne kiseline topivima u vodi, nužno je sir i ulje dobro izmiješati štapnim ili ručnim mikserom, odnosno u blenderu, tako da mješavina poprimi izgled tučenog vrhnja ili čvrste majoneze. Pripravak dr. Budwig sa svježim sirom osigurava, uz probiotike, i nužnu dozu proteina životinjskog podrijetla, što jamči stabilnost i ravnotežu u sirovojedstvu – tako se u njemu može opušteno uživati kao u dugoročnoj praksi sigurnoj za zdravlje.

Budwig protokol

Uz dodatak povrću ili voću, ovaj pripravak sirovojedstvo pretvara iz nemoguće u moguću misiju. Tim više što je i sama dr. Budwig kao poželjne namirnice navodila upravo one koje se koriste u sirovojedstvu: svježe voće, povrće, orašaste plodove i sjemenke. Uz domaći kruh i jednostavna kuhana jela, poput krumpira pečenog u pećnici bez dodavanja masnoća ili kuhane heljde, dovoljno je samo imati na umu da veći dio našeg tanjura trebaju zauzeti svježi sezonski plodovi, pa se tako s pravom možemo ubrojiti među sirovojece.

Naravno, sve ovo što sam ovdje navela štura je verzija Budwig protokola – praćenog više od 50 godina, i jednog od najbolje dokumentiranih načina za obnavljanje organizma i iscjeljivanje nakon teških oboljenja. Za sve one koji žele podrobnije proučiti sam proces dostupna je i literatura na hrvatskom. Što se mene tiče, nakon nekoliko godina proučavanja, odgovorno mogu reći da je mješavina svježeg sira i lanenog ulja, te osnovne karakteristike Budwig protokola, dokaz da se može biti sirovojedac i pri tome prste lizati – nakon svakog obroka.