Signali tijela da nešto nije u redu
Orijentalni ples, poznatiji kao trbušni, ušuljao se u moj život prije 10 godina i polako postao neizostavan dio svakodnevice. Do tog trenutka živjela sam po inerciji, nisam puno propitkivala kako će mi izgledati život. Kao i većina ljudi oko mene, završila sam fakultet, zaposlila se u struci, kupila stan, počela živjeti s partnerom, gradila karijeru kao inženjerka informatike… Ali osjećala sam neku prazninu i nepotpunost. Pitala sam se je li to sve. Ono što me definitivno trgnulo bili su nezgodan pad, loš ginekološki nalaz i kronična alergija. Iako sam i prije vježbala jogu, bila vegetarijanka i proučavala alternativu, nigdje se nisam nalazila. Joga mi je bila prestatična, tijekom meditacije obavezno bih zaspala, a na terapiji slikanjem previše sam vremena trošila na brigu o tome da mi paleta ostane uredna.
Istovremeno sam osjetila glad za upoznavanjem žene u sebi. Iako sam godinama čitala feminističke knjige, podsvijest mi je govorila da nije sve samo u ravnopravnosti, a sve tehnike s kojima sam u to vrijeme dolazila u dodir uglavnom nisu pridavale posebnu pozornost posebnosti ženskog ciklusa. Istovremeno, tijelo mi je kroz probleme s PMS-om slalo signale da nešto nije u redu.
Godinama sam se mučila s drastičnim promjenama raspoloženja vezanima uz ciklus. Sjećam se dubokih napadaja tuge, očaja, osjećaja nepripadanja, bijesa, razdražljivosti, plača… Prije svake menstruacije tijelo bi mi toliko nabujalo da su mi se ulice i parkirališna mjesta činili preuskima. Dok sam pila pilule, simptomi su skoro nestali, ali sam karakterno postala manje ženstvena. Kad se tome dodaju godine provedene u pretežno muškoj radnoj sredini, žena u meni polako je venula.
Prvi susret s orijentalnim plesom pružila mi je knjiga. Pretražujući na jednom putovanju policu s knjigama o jogi, zapeo mi je za oko primjerak na čijoj su poleđini bile ispisane riječi: iscjeljujući ples, ženski ritual, inicijacija u ženstvenost. Ubrzo nakon povratka u Zagreb, vidjela sam najavu za radionicu orijentalnog plesa kao pomoć pri buđenju žene u sebi i smanjivanju problema vezanih uz PMS.
Zahvaljujući sadašnjem iskustvu, znam da to zapravo nije bila plesna radionica, nego su pokreti orijentalnog plesa iskorišteni za buđenje dijelova tijela koji su kronično zapostavljeni – prsnoga koša i zdjelice. Izvodile smo razne vježbe disanja i vizualizacije, ali dvije su stvari na mene ostavile poseban dojam. U jednoj smo vježbi disale kroz rodnicu i maternicu i pitale smo ih za poruku. Moja je bila: „Nitko me ne poštuje.“ Na mene je osobit dojam ostavila i atmosfera koja je vladala na radionici – grupa žena različite dobi i stasa koja uživa u svojem tijelu, bez natjecanja, bez prosuđivanja…
Prekretnica
Kući sam se vratila oduševljena i počela na internetu istraživati svijet orijentalnog plesa. Moj je interes bio takav da su mi se uskoro počele otvarati prilike da učim od iznimnih žena – od plesne tehnike, preko folklora i tradicije, razumijevanje glazbe – ali i da naučeno prenosim dalje.
Kada sam se upisala u školu za učiteljicu orijentalnog plesa, nije mi bilo ni na kraj pameti da bi mi to mogao postati posao. No u jednom su se trenu stvari posložile – imala sam puno grupa, odobrena su mi sredstva za dva plesna projekta, sudjelovala sam u pripremi predstave, a posao u struci nije me ispunjavao i nisam vidjela mogućnost napretka. Kada sam sve stavila na vagu, bila je to idealna prilika za promjenu.
Bilo mi je 35 godina, i to mi se činilo savršeno vrijeme za okušavanje u novoj karijeri, jer nije bilo prekasno ni da se nakon nekoliko godina možda vratim struci ili odlučim za nešto drugo. Do tog trenutka život mi je donio dovoljno iznenađenja, tako da sam znala da ništa nije vječno i ostavila sam puno otvorenih opcija.
Začudili biste se kakve sam sve praktične stvari svladala u prijelaznom razdoblju: naučila sam kako registrirati udrugu, osnove knjigovodstva za neprofitne organizacije, kako napisati projekt i pripremiti objavu za novine, napraviti financijsku konstrukciju, organizirati predstavu u kazalištu, prevoditi, održavati web stranicu… Osim što sam imala brojne plesne uloge, postala sam i kostimografkinja, šminkerica, pomoćnica majstora tona i svjetla, rekviziterka…
No ples me promijenio i na puno dubljim razinama – bio je to moj put u duhovni razvoj. Kao prvo, a možda i najvažnije, zahvaljujući plesu, zavoljela sam svoje tijelo. Nekada sam bila na rubu anoreksije, a sada mogu uživati i u pokojem kilogramu viška jer on pridonosi snazi mojih shimmija. Plešući, provela sam sate i sate gledajući se u ogledalo, što mi je dalo sasvim nov pogled na tijelo.
Danas vidim sve svoje nesavršenosti i promjene koje donose godine i svejedno ga volim. Bitno mi je samo da sam zdrava i da se brinem o svom tijelu najbolje što znam kako bih mogla uživati u plesu. Osim toga, naučila sam kako istaknuti dijelove koji mi se sviđaju i iznenadilo me kako lijepi mogu biti dijelovi kojih nisam bila svjesna. I napokon sam doživjela svoje tijelo kao cjelinu i dio sebe.
Moja omiljena meditacija
Zahvaljujući plesu, postala sam mnogo prisutnija u svojem tijelu. Kada vam pokret služi kao sredstvo komunikacije, počinjete primjećivati i najsitnije detalje. Tehnika u orijentalnom plesu bazira se na prirodnim pokretima tijela koje smo zaboravili u modernom načinu života, gdje puno sjedimo, vječito se žurimo i često smo pod stresom. Otkad plešem, u moj hod, držanje i kretnje vratila se ženstvenost. Koliko sam s jedne strane ispitivala granice mogućnosti svojeg tijela, toliko sam ga naučila osluškivati i prepoznati kada mi javlja da mu treba odmor. Mogu osjetiti kada stres i umor počnu djelovati na mene, pa ih pokušam preduhitriti vježbama opuštanja ili pokretima koji prevare tijelo da misli da je vlasnica u dobrom raspoloženju.
Zahvaljujući svojoj novoj ljubavi – plesu – naučila sam kako biti u ovdje i sada. Iako se mnogi kunu u blagodati meditacije, vizualizacije ili molitve, moja je omiljena meditacija upravo ples. Postoji više metoda kako ples koristiti kao meditaciju – dugotrajno ponavljanje jednostavnog pokreta, improvizacija na glazbu, vrtnja ili trans ples. Imam tendenciju biti „u glavi“, a ples me uzemljuje, vraća u tijelo i vraća mi fokus na disanje.
Orijentalni mi je ples pomogao i da ponovno stupim u kontakt sa svojim osjećajima. Emocije su važan dio te vrste plesa: nakon što se savlada tehnika, dolazi na red dodavanje emocija u pokret. Iako mi je u početku bilo teško otplesati neku emociju, poslije mi je to postao izazov. Jednako sam tako počela koristiti ples kako bih izrazila emocije koje ne mogu opisati riječima, a počela sam i bolje prepoznavati svoje osjećaje.
Svetica ili zavodnica, vesela djevojčica ili mudra žena
Otkad plešem, ne pristajem na stereotipne uloge koje su nam svima pripisane u društvu, nego pokušavam integrirati sva svoja lica. Svi mi upadnemo u uloge i često se počinjemo poistovjećivati samo s jednom od njih. Dok plešem, ja sam plesačica, ali ni matematičarka ni inženjerka u meni ne spavaju. Vidim tijelo kao precizan stroj kojem mišići pokreću zglobove, geometrijska tijela i oblike kako se kreću po krivuljama i ravninama, čujem strukture i varijacije koje se ponavljaju u glazbi.
Mogu plesati ulogu svetice ili zavodnice, veselu djevojčicu ili mudru ženu, život ili smrt, ljubav ili mržnju… Dok podučavam, istodobno sam i učenica. Kada moje učenice imaju pitanja ili problem s nekim pokretom, to me potiče da smišljam nove metode kako im pomoći, što bolje im prenijeti znanje i dalje učiti. Ali plesačica u meni pojavi se i u nekim neobičnim situacijama – dok čekam tramvaj ili stojim u redu na šalteru, dok perem prozore ili pokušavam dohvatiti nešto s previsoke police.
Ples me odveo i na brojna putovanja: u ženske odaje afganistanskih žena, na dvorove perzijskih vladara, na obrede marokanskog vjenčanja, u sela Egipta i svijet doseljenika u Kairo. Omogućio mi je da upoznam brojne žene – od onih koje su samo željele zaviriti u orijentalni plesni svijet do velikih zvijezda. Mnoge od njih dopustile su mi da virnem u njihove životne priče i iskustva te mi tako otvorile neke potpuno nove svjetove.
Upoznala sam i mnoge žene koje su mi inspiracija – one koje su plesale nakon operacije kuka, majke troje djece koje su nalazile vrijeme za ples, žene u pedesetima koje se brižno njeguju, studentice koje plesu prilaze s velikom odgovornošću… Čast mi je što neke od njih mogu nazvati prijateljicama.
Bolji seksualni život
Zahvaljujući bavljenju plesom, prevladala sam i jedan od najvećih strahova. Mnoge moje plesne poznanice iznenade se kada čuju da imam strah od javnih nastupa. Nije im jasno kako onda uspijevam voditi grupe, u kojima je ponekad bilo i po pedesetak žena, nastupati, držati prezentacije ili dati intervju za TV ili radio. No moja je ljubav prema plesu takva da sam se, unatoč strahu od javnih nastupa, uključila u dvogodišnji program kojemu je cilj bila plesna predstava. Čak sam išla na tečaj stand-up komedije da bih se riješila straha od držanja govora pred mnogo ljudi i uspješno nastupila izgovarajući vlastiti tekst. Ne brinite se, još uvijek imam tremu, ali kad je pozornica u pitanju, šminka i kostimi pomognu mi da se uživim u ulogu. A primjećujem i to da mi je samopouzdanje i u drugim prilikama puno bolje.
Mogla bih ispisati još stranice i stranice o blagodatima plesa. Moje tijelo zahvalno je na ojačanim mišićima, koji su ublažili probleme s leđima i vratom. Brže učim, kreativnija sam, a naučila sam i više uživati u životu. Bavljenje orijentalnim plesom pridonosi i boljem seksu jer on jača mišiće zdjelice, što pomaže protiv inkontinencije, ali omogućava i kvalitetnije orgazme. Osim toga, ples je ispunio obećanje koje me je inicijalno privuklo: problemi vezani uz PMS nisu u potpunosti nestali, ali ja sam promijenila odnos prema svom ciklusu i te simptome prihvaćam kao signale da moram posvetiti vrijeme sebi. Probudila sam ženu u sebi i osvijestila svoju žensku prirodu.
Više o Ivani Medvedec na www.oaza-zg.org