Zahvaljujući plesu, Ivana Medvedec, učiteljica orijentalnog plesa, naučila je voljeti i prihvatiti svoje tijelo pa danas plesne figure izvodi ponosna na svoje obline i nesavršenosti. Inspirirajte se pričom ove informatičarke koja ...
Izvor: Kristina Lenard
Signali tijela da nešto nije u redu
Orijentalni ples, poznatiji kao trbušni, ušuljao se u moj život prije 10 godina i polako postao neizostavan dio svakodnevice. Do tog trenutka živjela sam po inerciji, nisam puno propitkivala kako će mi izgledati život. Kao i većina ljudi oko mene, završila sam fakultet, zaposlila se u struci, kupila stan, počela živjeti s partnerom, gradila karijeru kao inženjerka informatike… Ali osjećala sam neku prazninu i nepotpunost. Pitala sam se je li to sve. Ono što me definitivno trgnulo bili su nezgodan pad, loš ginekološki nalaz i kronična alergija. Iako sam i prije vježbala jogu, bila vegetarijanka i proučavala alternativu, nigdje se nisam nalazila. Joga mi je bila prestatična, tijekom meditacije obavezno bih zaspala, a na terapiji slikanjem previše sam vremena trošila na brigu o tome da mi paleta ostane uredna.
Istovremeno sam osjetila glad za upoznavanjem žene u sebi. Iako sam godinama čitala feminističke knjige, podsvijest mi je govorila da nije sve samo u ravnopravnosti, a sve tehnike s kojima sam u to vrijeme dolazila u dodir uglavnom nisu pridavale posebnu pozornost posebnosti ženskog ciklusa. Istovremeno, tijelo mi je kroz probleme s PMS-om slalo signale da nešto nije u redu.
Godinama sam se mučila s drastičnim promjenama raspoloženja vezanima uz ciklus. Sjećam se dubokih napadaja tuge, očaja, osjećaja nepripadanja, bijesa, razdražljivosti, plača… Prije svake menstruacije tijelo bi mi toliko nabujalo da su mi se ulice i parkirališna mjesta činili preuskima. Dok sam pila pilule, simptomi su skoro nestali, ali sam karakterno postala manje ženstvena. Kad se tome dodaju godine provedene u pretežno muškoj radnoj sredini, žena u meni polako je venula.
ivana medvedec
Izvor: Kristina Lenard
Susret s plesom
Prvi susret s orijentalnim plesom pružila mi je knjiga. Pretražujući na jednom putovanju policu s knjigama o jogi, zapeo mi je za oko primjerak na čijoj su poleđini bile ispisane riječi: iscjeljujući ples, ženski ritual, inicijacija u ženstvenost. Ubrzo nakon povratka u Zagreb, vidjela sam najavu za radionicu orijentalnog plesa kao pomoć pri buđenju žene u sebi i smanjivanju problema vezanih uz PMS.
Zahvaljujući sadašnjem iskustvu, znam da to zapravo nije bila plesna radionica, nego su pokreti orijentalnog plesa iskorišteni za buđenje dijelova tijela koji su kronično zapostavljeni – prsnoga koša i zdjelice. Izvodile smo razne vježbe disanja i vizualizacije, ali dvije su stvari na mene ostavile poseban dojam. U jednoj smo vježbi disale kroz rodnicu i maternicu i pitale smo ih za poruku. Moja je bila: „Nitko me ne poštuje.“ Na mene je osobit dojam ostavila i atmosfera koja je vladala na radionici – grupa žena različite dobi i stasa koja uživa u svojem tijelu, bez natjecanja, bez prosuđivanja…
Prekretnica
Kući sam se vratila oduševljena i počela na internetu istraživati svijet orijentalnog plesa. Moj je interes bio takav da su mi se uskoro počele otvarati prilike da učim od iznimnih žena – od plesne tehnike, preko folklora i tradicije, razumijevanje glazbe – ali i da naučeno prenosim dalje.
Kada sam se upisala u školu za učiteljicu orijentalnog plesa, nije mi bilo ni na kraj pameti da bi mi to mogao postati posao. No u jednom su se trenu stvari posložile – imala sam puno grupa, odobrena su mi sredstva za dva plesna projekta, sudjelovala sam u pripremi predstave, a posao u struci nije me ispunjavao i nisam vidjela mogućnost napretka. Kada sam sve stavila na vagu, bila je to idealna prilika za promjenu.
Bilo mi je 35 godina, i to mi se činilo savršeno vrijeme za okušavanje u novoj karijeri, jer nije bilo prekasno ni da se nakon nekoliko godina možda vratim struci ili odlučim za nešto drugo. Do tog trenutka život mi je donio dovoljno iznenađenja, tako da sam znala da ništa nije vječno i ostavila sam puno otvorenih opcija.
