Obrambeni mehanizam duše
Izbjegavanjem osjećaja za koje vjerujemo da nismo dorasli često miniramo sami sebe i izglede da ostvarimo određeni cilj. Psiholozi to nazivaju "obrambenim mehanizmom duše".
Često nismo svjesni toga mehanizma pa se čudimo sami sebi zašto smo tako pasivni, zašto ništa ne poduzimamo. Čini nam se kao da u nama čuči saboter. Bježimo od osjećaja i time miniramo sami sebe. Događa se katkad da bježimo i od radosti. Osobito ako smo duboko uvjereni u to da je život patnja i da mora biti težak.
Prisutnošću u sadašnjem trenutku pobjeđujemo sabotera u sebi
Osvijestimo li svoje osjećaje u trenucima kad se jave, shvatit ćemo tko smo i što se s nama događa. Zamislite situaciju u kojoj vam netko udijeli kompliment zbog dobro obavljena posla ili zato što ste lijepi, a vi sramežljivo okrenete pogled u pod. Zamislite da se u tom času "probudite" i zapitate: "Zašto sam to napravila? Zašto gledam u pod?". Zašto potiskujete radost?
Ili situacija u kojoj vam je tijelo zgrčeno cijeli dan, a onda odlučite na to obratiti pozornost i preplavi vas osjećaj tuge. Tuge koju ste cijeli dan potiskivali. Često nismo dovoljno svjesni i budni da primijetimo što doista osjećamo. A upravo te osjećaje moramo integrirati u sebe, prihvatiti ih kako bismo bili cjeloviti i kako bismo mogli ispravno odlučivati o svom životu.
Kako vježbati prisutnost?
Svi smo sposobni osvijestiti aktualni trenutak. Na žalost, to nam uspijeva tek na par sekundi, a onda opet potonemo u razne misli. Prisutnost se, međutim, može vježbati. Zaklopite oči, udahnite i izdahnite nekoliko puta i pritom svjesno pratite dah. Dok to činite, uočite što osjećate. Možda ćete osjetiti napetost u ramenima, nemir u tijelu ili pak blagu tugu. Činite li to nekoliko puta dnevno, uhvatit ćete više trenutaka stvarnog života.
Svrha vježbe prisutnosti nije da promijenite ponašanje, već da ga osvijestite i prihvatite. Zanimljivo je, međutim, da ćete se učestalim osvješćivanjem osjećaja ipak promijeniti. U ovom procesu, dakle, ne jurimo za promjenom, već nam ona stiže kao poklon. A kad taj poklon odmotamo, vidimo da se radi o prihvaćanju onoga što jesmo, a ne vječnom trčanju za nečim što nismo.
Suočavanje s osjećajima
Zvuči jednostavno, no vježbati prisutnost zapravo je vrlo teško, osobito ako se moramo suočiti s negativnim osjećajima. Nitko se ne želi baviti žalošću ili očajem. Upravo to je i razlog što se ljudi ne odlučuju za prisutnost, već nestaju u raznim mislima. Problem je u tome što ljudi koji ne osvješćuju svoje stvarne osjećaje sa sobom nose, kao vjernog suputnika, unutrašnjeg sabotera koji uvijek iskoči iz njih u najgorem mogućem trenutku – na razgovoru za posao primjerice, kad smo se već sami unaprijed osudili na propast.
Oni, međutim, koji se osjete spremni suočiti s vlastitim sjenama i "demonima", lakše će krenuti putem osvješćivanja sadašnjeg trenutka. Na kraju toga puta čeka ih svjetlost ispunjenog i sretnog života.