Tijelo kao knjiga

Što kad bi tijelo moglo govoriti? Možda je upravo to pitanje inspiriralo britanskog redatelja Petera Greena­waya da 1996. snimi film Tijelo kao knjiga. Film povezuje tradiciju Japana i Kine sa suvremenim životom, a u središtu je priče Nagiko, mlada manekenka fascinirana japanskom kaligrafijom i slikanjem po tijelu. Te dvije vještine tradicionalno su se koristile za zapisivanje ili oslikavanje proživljenih iskustava te s njima povezanih unutarnjih uvida i spoznaja.

Ali naša iskustva ne žive samo u zapisima i sjećanjima, ona su duboko utisnuta u tijelo. Ono što se zbiva u umu odražava se svakodnevno na tijelu jer su sve razine našeg postojanja (duhovna, mentalna, emocionalna i tjelesna) povezane. Vještom promatraču zato tijelo može biti dokaz čovjekova postoja­nja, njego­vih vjerovanja i djelovanja, a ponos­nom vlasniku, ako se odlu­či povući u sebe, omogućit će da osvijesti ono što u ubrzanoj sva­kodnevici ne uspijeva zamijetiti i proživjeti.

Uspijemo li u tome, zapisi o našem životu mogu iz skrivene dubine izaći na površinu i postati vidljivi – baš kao na tijelu glavne junakinje spomenutog filma.

Potisnute emocije izlaze kao bolesti

Od trenutka kad su se ljudi okrenuli izvanjskome svijetu u potrazi za smislom vlastita postojanja, drevna su znanja odbačena, a čovjek je postao racionalno biće čija se egzistencija podijelila na dušu, um i tijelo – tri naizgled nepovezana aspekta. I upravo smo zbog toga vrlo često u stanju posve se posvetiti svojem umu, a da pritom svoje tijelo prepuštamo pasivnosti i zaboravu.

Ili obrnuto, primjerice u bolesti, krenut ćemo u borbu protiv simptoma, baviti se bakterijama, virusima, genima i nerijetko zanemariti neke čimbenike životnog stila, duboko ukorijenjena vjerovanja ili potisnuta negativna iskustva koja bolešću pokušavaju privući pažnju na sebe. Često ćemo neproživljene emocije gurati u ladice jer svako njihovo iskreno razmatranje može u nama izazvati pravi potres i bol. No one potiskivanjem neće nestati – pronaći će načina da se manifestiraju na tijelu.

Upravo zbog te rascjepkanosti i odvojenosti od cjeline osjećamo neobjašnjivu i neutaživu žeđ, nikako ne možemo pronaći mir. Izvanjski kaos, kriza i recesija čiji smo svjedoci kao da zrcale našu sklonost neuvažavanju cjelovitog postojanja. Mnogi od nas, međutim, postaju svjesni nužnosti redefiniranja vrijednosti. Sve se više okrećemo sebi, čistimo osobni prostor te ponovno počinjemo otkrivati svoje dugo zanemarivane i obezvređivane sastavnice.

Život nikad nije bio tako brz, a tijelo tako pasivno

Ulrich Sollmann, psihoterapeut, bioenergetski analitičar posvećen tijelu i autor knjige Bioenergetika: Upoznajte vlastitu ličnost, razriješite emocionalne blokade te iskoristite svoj potencijal za užitak i sreću, kaže da je u ljudskom životu prisutan velik paradoks: nikad dosad čovjekov život nije bio tako brz, a istodobno čovjek, odnosno njegovo tijelo, nikad nije bio toliko pasivan. Nikad dosad nismo imali pristup tolikom broju informacija, a istodobno se njima tako rijetko koristili. Posljedice su tog nerazmjera izgubljenost pred svim izvanjskim podražajima, borba s unutarnjim impulsima čije bi izražavanje u društvu bilo neprik­ladno i neprihvaćeno te potraga za rješenjima koja će nam donijeti trenutačno olakšanje.

Srećom, imamo mnogo mogućnosti koje, ovisno o afinitetima, mogu prerasti u panaceje za spajanje uma i tijela. Izdvojimo samo dvije metode rada na osobnom razvoju koje se ozbiljno bave vezom između uma i tijela, ali imaju bitno različite pozadine - shiatsu i bioenergetska analiza. I iako shiatsu pripada tehnikama rada na tijelu, a bioenergetska analiza psihoterapijski je smjer, najvažnija poveznica tih dviju metoda jest što se bave tijelom i razumijevanjem energije te jedna i druga kreću od postavke da blokirana energija u tijelu blokira život, odnosno vitalnost.

Shiatsu

Shiatsu je vještina rada na tijelu koja dolazi s Dalekog istoka i prakticira se već tisućama godina. Njene temelje nalazimo u tradicionalnoj kineskoj medicini i sustavu od 12 energetskih kanala, na kojima se radilo kako bi se uspostavila ravnoteža u čitavom organizmu. S dolaskom na Zapad shiatsu je poprimio nove obrise, prilagođene suvremenom čovjeku.

Poznati njemački učitelj i praktičar shiatsua Wilfried Rappenecker pokazao je kako se pomoću te metode tijelo može čitati kao knjiga u kojoj je ispisana životna priča osobe koja u njemu živi. Već samim promatranjem intuitivno možemo otkriti mjesta u tijelu u kojima su zapisana teška životna iskustva, odnosno ograničavajući životni obrasci. Razriješiti ih možemo pomoću disanja, dodira te dobro poznatih ili intuitivno osmišljenih tehnika.

Kašalj, bol u donjem dijelu leđa, bolovi u koljenima

Tijekom tak­va rada kašalj, primjerice, više nije samo simptom izazvan prehladom ili alergijom nego tjelesni signal koji ukazuje na to da osoba nešto želi izraziti, ali nema za to snage ili hrabrosti. Bol u donjem dijelu leđa, primjerice, izazvan nekim naglim pokretom može biti signal traumatičnog iskustva iz djetinjstva koje izlazi na površinu, a bol u koljenu neka stara neis­kazana ljutnja koja pokušava privući pažnju na sebe.

Sva ta tumačenja, drukčija od uobičajenih usmjerenih na simptome, bila su moguća jer je intuicija preuzela ulogu razuma. Pokazalo se da tehnika shiatsu može biti terapija koja fino usklađuje i povezuje različite razine našeg postojanja te nas oslobađa inhibicija.

Bioenergetska analiza

No, oni nepovjerljivi, kojima shiatsu još spada u alternativu, možda će se radije osloniti na psihoterapiju. Bioenergetska analiza, jedan njezin pravac, pomaže ljudima da uspostave vezu sa svojim tijelom i otkriju unutarnje psihičke prep­reke koje im onemogućavaju da vode ispunjen život. Iako će mnogi psihoterapiju povezati s kaučem, to je metoda u kojoj terapeut čita tijelo, uspostavlja rezonanciju s energijom osobe s kojom radi, osjeća njezine emocije, osluškuje, čuje i odgovara na riječi.

Pritom je fokus na govoru tijela (držanje/gestikulacija, disanje, pokretljivost, izraz) koji razotkriva put ličnosti – od prošlosti prema sadašnjosti i budućnosti. Terapija uključuje i fizičke vježbe i tjelesni kontakt kako bi se u mišićnim kontrakcijama otkrili psihički i somatski obrambeni mehanizmi povezani s teškim životnim situacijama doživljenim u prošlosti te kako bi se postigli živost, užitak, radost, ljubav i zdravlje.

Kronična mišićna napetost

Utemeljitelj bioenergetske analize Alexander Lowen ukazao je na to da je kaotičan tempo suvremenog života jasan znak straha koji osjećamo prema postojanju i životu općenito. Sve dok je taj strah neos­viješten, smatrao je on, čovjek će od njega bježati i činiti sve što je u njegovoj moći da ga ne bi osjetio. Prema Lowenovu mišljenju, blokade u tijelu nastaju potiskivanjem sjećanja, što je psihički proces.

No, da bismo potisnuli sjećanje, moramo potisnuti i osjećaj koji ga prati, a to je moguće samo umrtvljivanjem ili smanjivanjem pokretljivosti dijelova tijela u kojima je osjećaj bio prisutan, što izaziva kroničnu mišićnu napetost. Posljedica je svega toga da kronična mišićna napetost dovodi do stvaranja tjelesnog oklopa, mišići­ gube na elastičnosti, imaju pojačanu ili oslabljenu funkciju, gubi se gracilnost i protočnost energije te dolazi do zastoja i stvaranja nefunkcionalnih obrazaca.

Emocionalno rasterećenje

Bioenergetski analitičari, koji su prisutni i u Hrvatskoj, u individualnom pristupu sjedinjuju analizu karaktera i terapijske alate da bi klijente oslobodili mišićne napetosti i na taj način potaknuli emocionalno rasterećenje te širenje i produbljivanje kapaciteta za intimnost. No njihov pristup za početak­ možete istražiti i sami, vodeći se napucima za bioenergetske­ vježbe.

Tko zna, možda je to pravi način da do kraja razumijete jezik tijela kojim se prenose poruke uma i da počnete čitati svoje tijelo kao knjigu.