Mladenaštvo je uvijek doba duševnih previranja

Iako je u popularnoj kulturi uvriježeno uvjerenje da ga redovito prate duboka duševna previranja, mladenaštvo nije nužno doba krize. Pod utjecajem mita o pubertetskom „ludilu“, mnogi zapadnjački roditelji očekuju da će njihova djeca u toj dobi postati neposlušna i drska, razviti štetne navike i izgubiti kompas.

Brojna istraživanja pokazuju da samo 20 posto tinejdžera proživljava razdoblje nezadovoljstva, dezorijentacije i buntovništva, dok je većina njihovih vršnjaka prilično sretna i prilagođena te održava skladne obiteljske odnose. Iako adolescenti nerijetko iskazuju sklonost riskiranju, impulzivnost, usmjerenost na sebe i buntovništvo, kod većine te osobine nisu izvor većih i dalekosežnih poteškoća ili neprilagođenosti, nego temelj za definiranje identiteta, koji je u ovoj životnoj fazi posebno važan.

Većinu četrdesetogodišnjaka i pedesetogodišnjaka zahvaća kriza srednje dobi

Kriza srednje dobi još je jedan omiljeni stereotip koji se provlači kroz medije: sredovječni ljudi čine svakojake budalaštine da bi nadvladali potištenost i tjeskobu uzrokovane sviješću o izgubljenoj mladosti. Tako se ocvala kućanica podvrgava estetskim operacijama, nabavlja mladenačku odjeću i nastoji zavesti trenera fitnesa, a proćelavi debeljuškasti muž i otac kupuje motor ili sportski auto i vara ženu s mladom tajnicom.  

Izraz „kriza srednje dobi“ skovao je psiholog Elliott Jacques ranih sedamdesetih, ustvrdivši da nakon 35. rođendana kvaliteta života opada jer ljudi postaju svjesniji svoje smrtnosti. Ipak, srednja dob ne donosi nužno razočaranja koja joj pripisuje popularna kultura. Zapravo, mnogi se sredovječni ljudi zbog napretka medicine i civilizacijskih pogodnosti osjećaju sretnije i ispunjenije nego u mlađim danima, kaže psiholog Carlo Strenger sa Sveučilišta u Tel Avivu. Povrh toga, srednja dob danas nastupa kasnije nego prije nekoliko desetljeća, pa se tim životnim razdobljem smatra vrijeme od pedesete prema šezdesetoj.