Teorije inteligencije

Inteligencija je širok pojam, kojim su se bavili brojni psiholozi. Postoji mnogo oblika inteligencije, koji su jedni o drugima sasvim neovisni, tako da u nečemu možemo biti zbilja nadareni, a u nečem drugome znatno ispod prosjeka. Netko, primjerice, može imati vrlo visoku kreativnu inteligenciju, dok će mu numerička biti niska ili prosječna.

Netko drugi ima izraženu verbalnu sposobnost, a prilično se loše snalazi u prostoru. Američki psiholog Paul Guilford otkrio je čak 150 faktora inteligencije, koji su jedan o drugome neovisni, što bi značilo da čovjek može biti manje ili više pametan na 150 načina.

Dakle, pitanje inteligencije nije jednostavno. Mnogi psiholozi bavili su se tom temom i razvijali razne teorije o vrstama inteligencije, no usprkos tomu, riječ inteligencija u svakodnevnom se životu upotrebljava vrlo olako. Mnogi će ljudi naivne, spontane ili emotivne ljude nazvati glupima, a manipulativne, proračunate ili hladne ljude pametnima.

Rob vlastite manipulacije

Neki ljudi majstori su manipulacije. Točno znaju što u kom trenutku reći da bi zavarali, izazvali osjećaj krivnje ili na neki drugi način doveli do toga da osoba napravi ono što oni žele. Manipulativni ljudi mijenjaju percepciju drugoga tako da čovjek više nema vlastito viđenje stvari, nego preuzima manipulatorovo viđenje i nesvjesno sudjeluje u ispunjenju njegova cilja. Zato su najlakša meta manipulatorima upravo spontani ljudi koji lako poklanjaju povjerenje. Budući da lako upadaju u zamku manipulacije, takvi su ljudi iz perspektive manipulatora naprosto glupi.

Iako će se većina ljudi složiti da su manipulativni ljudi loši, a spontani dobri, ta je podjela vrlo površna. Najvještiji manipulatori zapravo su robovi vlastite manipulacije. Osoba kojoj je manipulacija „u krvi“ ne zna bolji način funkcioniranja. Um joj automatski stvara scenarije budućih događaja i razvija taktike koje bi je mogle dovesti do cilja.

lutka
Profimedia lutka
Mehanizam manipulacije navila je majka

To je jedan vječno navijeni mehanizam koji iscrpljuje, stvara pritisak i uništava bliskost. A ruka koja je navila taj mehanizam, vjerovali ili ne, nije ruka manipulatora, nego ruka majke.

To ne znači da je majka bila loša i da je glavni krivac za sve, nego da nije bila emotivno zrela za majčinsku ulogu, pa nije bila u stanju djetetu postavljati zdrave granice. Kada dijete prerano postane „pametnije“ od majke, odnosno nauči je kontrolirati kako bi zadovoljilo svoje potrebe, onda mu osjećaj sigurnosti ne ulijeva majka, nego kontrola nad majkom. Na taj način manipulacija koja je u dječjoj dobi bila obrambeni mehanizam, odnosno način psihičkog preživljavanja, postaje stil života.

Nezrelo ponašanje

Manipulacija sama po sebi nije inteligentan obrazac. Ona je naprosto obrazac. Premda djeca-manipulatori poslije u životu često upravo manipulacijom uspijevaju ispuniti svoje ciljeve, to je za njih još gore, jer tako stalno ostaju na utabanim putovima nezrelog, dječjeg mehanizma koji im ne donosi nikakvo životno zadovoljstvo, nego im uništava odnose, u kojima pate od kroničnog nedostatka povjerenja, opuštenosti i spontanosti.

Oni često zavide spontanim i opuštenim ljudima upravo zbog toga što imaju ono što je njima nedostupno (spontanost i opuštenost), pa ih i obezvređuju smatrajući ih glupima i iskorištavajući za svoje ciljeve. Spontanost i povjerenje nose i dozu poleta i životne radosti, koja u promišljenim ljudima sklonima manipulaciji izaziva osjećaj manje vrijednosti. Oni nikada neće biti „tako visoko“ u lakoći koju nudi emocija.

Sazrijevanje

Zato je onima koji su skloniji povjerenju, spontanosti i prepuštanju najpametnije da se, koliko je god to moguće, zaštite od proračunatih i manipulativnih ljudi. Za njih je put sazrijevanja sasvim drukčiji – umjesto da se uče otpuštanju kontrole nad odnosima, na njima je da nauče poklanjati povjerenje samo onima koji to povjerenje zaslužuju.

To podrazumijeva nadrastanje dječje pozicije otvorenosti i povjerenja, koja uključuje opća uvjerenja kao što su: „svi su ljudi dobri“ ili „dobrota uvijek pobjeđuje“. Dijete je najlakše izmanipulirati i iskoristiti, a gotovo je jednako tako lako izmanipulirati i iskoristiti nekoga tko ima idealiziranu, dječju sliku svijeta.

Razočarani i iznevjereni

Hladna racionalnost, promišljenost i manipulacija nemaju veze s inteligencijom. Nije pametno stalno stvarati krnje odnose u kojima su drugi samo instrumenti za postizanje ciljeva. Nije pametno ići protiv sebe i ostajati rob obrasca koji život čini mučnim. Nije pametno živjeti uglavnom u glavi, samo zato što je u prsima ili želucu bol ili težina. Nije pametno razočaravati ljude i odbijati ih od sebe, a istodobno se stalno osjećati razočarano i iznevjereno.

Ništa od toga nije inteligentno jer ne vodi prema boljem, kvalitetnijem životu, ali bez obzira na to, nijedan „pravi manipulator“ neće prestati manipulirati samo zato što mu je netko rekao da prestane. To je oružje koje se vrlo teško spušta jer je veliki manipulator bez tog oružja ništa drugo nego jedno obično malo dijete bez oslonca.