U čemu se različitosti ipak privlače?

Philippe Rushton i suradnici zaključili su da se bračni drugovi i prijatelji međusobno podudaraju ponajviše u osobinama koje su nasljedne, a manje u onima temeljenima na odgoju i kulturi. Međutim, postoji jedan dio genskog koda prema kojemu bismo se trebali što više razlikovati od partnera, a to je onaj dio DNK-a koji utječe na imunitet.

Ljudi koji imaju jak imunitet na različite bolesti međusobno se privlače više od onih koji su imuni na jednake bolesti, pokazalo je istraživanje brazilskog Sveučilišta u Parani, dovršeno 2009. godine. Istraživanje je proučilo utjecaj koji na spajanje parova ima veliki histokompatibilni kompleks (Major Histocompatibility Complex, MHC), skup gena na 6. kromosomu koji određuje jakost i raspon imuniteta. Rezultati istraživanja naveli su na zaključak da se ljudi međusobno privlače to jače što se njihovi MHC-i više razlikuju.

Pitanje imuniteta

Potomstvo parova s različitim MHC-om privilegirano je u usporedbi s djecom parova sa sličnim MHC-ima zato što dijete nasljeđuje gene obaju roditelja. Ako su mu roditelji imuni na različite bolesti, tada će dijete naslijediti imunitet na obje skupine bolesti te će imati veće izglede za bolje zdravlje.

Podrazumijeva se da obični ljudi nisu nikad čuli za pojam velikoga histokompatibilnog kompleksa, ali ih to ne sprečava da nanjuše partnere čiji je MHC dovoljno različit od njihova da bi zajedničko potomstvo imalo širi imunitet. Riječ „nanjušiti“ ovdje nema metaforičko, nego doslovno značenje: informacija o kvaliteti MHC-a prenosi se feromonima, molekulama koje svako tijelo odašilje, a koje okolina nesvjesno registrira putem njuha.

Njušimo partnera

Te molekule dopiru do mozga i nadražuju neurone u centrima zaduženima za osjećaj privlačnosti, odbojnosti i ravnodušnosti prema drugima. Molekula koja signalizira različit MHC izazvat će u nama osjećaj privlačnosti prema osobi kojoj pripada dotična molekula, a sve zato da bi naše potomstvo naslijedilo imunitet na što širi spektar bolesti.

„Međusobna privlačnost različitih MHC-a vjerojatno je evolucijska strategija razvijena radi osiguravanja što zdravije reprodukcije“, navela je voditeljica istraživanja, prof. Maria da Graca Bicalho. Naklonost partnerima s različitim MHC-om uočena je ne samo kod ljudi već i kod mnogih drugih vrsta kralježnjaka.

Temu o sličnostima koje spajaju partnere pročitajte ovdje