Događaji na koje (ne) možemo utjecati

Svi želimo sretan i ispunjen život. Zato i postoji toliko knjiga o toj temi – jer želimo aktivno sudjelovati u stvaranju sreće i zadovoljstva. Međutim, napuci iz knjiga često ne funkcioniraju i čini se da život ima neki svoj ritam, neku svoju priču koju želi ispričati kroz nas. Koliko je ta priča smislena i koliko ćemo se u njoj osjećati sretnima, u velikoj mjeri ovisi o nama.

Na mnogo toga ne možemo utjecati – primjerice, hoćemo li u avionu kojim letimo upoznati čovjeka svojeg života ili će se avion srušiti – ali u tom moru događaja koji su izvan kontrole, postoje i oni događaji koje možemo i sami izazvati, stremeći sretnijem ili smislenijem životu.

Život koji nama ima vrijednost

Roy F. Baumeister, profesor psihologije na sveučilištu u Floridi, sa svojim je timom istraživao razliku između smisla i sreće. Profesor Baumeister navodi kako roditelj često za svoje dijete kaže: „Samo želim da bude sretno“, ali gotovo nikada: „Samo želim da mu život ima smisla“, premda je to nešto što većina nas želi sebi. Želimo da nam život bude smislen. Ne osjećamo se dobro kao žrtve okolnosti, kao bića koja su dovedena na ovaj svijet takav kakav jest, bez smjera i svrhe. Zato nam treba kreiranje života koji nama ima vrijednost i svoj smisao.

Istražujući način na koji ljudi doživljavaju smisao i sreću, profesor Baumeister otkrio je da se ta dva pojma, kao što je i očekivao, u mnogočemu preklapaju. Međutim, postoje i veoma značajne razlike zato što su ljudi ponekad, radi nekoga višeg smisla, spremni podnijeti velike žrtve, što direktno narušava osjećaj sreće.

Sreća je u sadašnjosti, smisao u povezivanju sadašnjosti, budućnosti i prošlosti

Profesor Baumeister otkrio je da ljudi osjećaj sreće povezuju sa zadovoljenjem potreba, s dovoljnom količinom novca i dobrim zdravljem, međutim ništa od toga nema veze sa smislom ili kreiranjem smislenog života koji je moguć i u vrlo teškim situacijama. Osnovna razlika između sreće i smisla jest u tome što sreću tražimo u sadašnjosti, a smisao u povezivanju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u suvislu, kvalitetnu priču.

Dakle, važno je voditi računa i o jednom i o drugom. U protivnom će potraga za vječnom srećom u sadašnjosti potonuti u besperspektivno lutanje od ugode do ugode, a inzistiranje na smislu će, zbog pomanjkanja životnog užitka, otvrdnuti u ulogu žrtve.

Što Tomica kaže o stvaranju sreće pročitajte ovdje

O stvaranju smisla u životu pročitajte ovdje