Svaki organ ima emociju

S problemom hiperaktivnosti u djece javilo mi se već nekoliko roditelja tražeći pomoć. Iako bi kolege psiholozi imali štošta reći na ovu temu, ja ću se zadržati na energetsko-fizičkim uzrocima hiperaktivnosti kako ih vidi tradicionalna kineska medicina. Svi trebamo energiju. Kad ona kvalitetno protječe našim tijelom – kroz tzv. energetske meridijane, svi organi rade kvalitetno.

Kvalitetan rad organa ne očituje se samo u njihovim primarnim tjelesnim funkcijama nego i utjecajima na naše mentalno-emotivno stanje. Kada neki od organa ne rade kvalitetno, češće će nam se javljati neka emocija. Svaki organ ima svoju pripadajuću emociju kojom javlja da nema dobar protok energije, ali vrijedi i obratno – dakle, svojim emocijama utječemo na organe.

Meridijan srca, slezene i jetara

Kada osjećamo neku emociju, naše tijelo pruža odgovarajući mišićni refleks. Kada se emocija dulje zadržava ili je potisnuta, naše tijelo pamti tu poziciju i taj mišićni položaj, a samim time stvara se blokada u spomenutom mišiću, pripadajućem dijelu krvotoka, živca ili limfe, što ima dalekosežniji utjecaj nego što se na prvi pogled čini.
Kada je riječ o hiperaktivnosti ili težim slučajevima ADHD-a (poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje), kineska medicina vidi previše naglašene emocije koje prate taj poremećaj kao simptom, a zapadna ih medicina doživljava kao bolest.

Problem hiperaktivnosti i pomanjkanja pažnje u kineskoj se medicini gleda kroz prizmu nekoliko poremećaja protoka energije: pomanjkanje energije u meridijanu srca i slezene te pretjerano aktivnim jetrima.

Preaktivna jetra

Jetra bi po svojoj prirodi trebala biti jin. Energija jetara ona je koja našim mišićima daje pokret, našem tijelu brzinu. Ako ih previše koristimo, bilo da smo konstantno u žurbi ili, pak, osjećamo stalnu unutarnju nervozu, ona postaju previše jang – u osobe tad primjećujemo često vrpoljenje, tresenje nogom, nemiran pogled, lako skretanje pozornosti prema nečem novom (bilo stvarima ili aktivnostima).

No pitanje koje bi nam se trebalo nametnuti jest: otkuda djetetu takva energija? Odgovor je – iz okoline. Moderno doba donijelo je velike pritiske na ljude, dakle, i na roditelje. Kratki rokovi, previše obaveza i preaktivni umovi uzrokuju to da često svoje ponašanje nosimo kući i nehotice prenosimo takvu našu energiju na djecu.

Požuri, zakasnit ćemo!

Često se sjetim prizora majke koja na putu do vrtića vuče dijete za sobom, često mu ponavljajući: „Hajde, požuri se, zakasnit ćemo.“ Čija je to odgovornost, djetetova ili roditeljeva, koji nije odvojio dovoljno vremena za jutarnju igru? Naime, dijete upravo tako doživljava odijevanje, pranje zubića i spremanje za izlazak.

Preporučio bih vam da iz temelja pogledate kako živite i otpočnete mijenjati svoje navike, počevši od najjednostavnijih. Na putu od posla do kuće duboko dišite i umirite svoje emocije, smanjite svoju „unutarnju brzinu“, jer kad uđete u kuću, prilazite mališanu koji ne može pratiti brzinu na koju vas je „korporacija“ prisilila.

Opuštanje prije spavanja

Znam da je u današnje vrijeme teško imati normalan dnevni bioritam, ali svakako inzistirajte da dijete ide na spavanje maksimalno do 20.30 jer njegovo tijelo treba dugačak odmor. Sjetite se, tijekom dana dijete obavlja velik posao – uči o svijetu oko sebe, i njegovo tijelo treba taj odmor bez obzira na to što vi mališana želite vidjeti i družiti se s njime. Ustanite ranije i družite se s djetetom ujutro!

Kao prvu pomoć svakako preporučujem energetsku relaksaciju, a zašto ne i zdravu naviku koja će djetetu kasnije u životu dobro poslužiti. Pustite u dječjoj sobi moj CD Uvod u relaksaciju i zajedno se opuštajte dok uspavljujete dijete. Vaša energija pomoći će mališanu da se brže i lakše uravnoteži te će se spomenuti energetski uzroci hiperaktivnosti otpustiti, a vaše će dijete početi živjeti onako kako djeca to i trebaju činiti – zdravo, aktivno, zainteresirano i sretno.