Novi posao

Nedavno mi je došla klijentica koja je u braku desetak godina. Ona i njezin suprug donedavno nisu imali većih problema u braku. No suprug je nedavno promijenio posao, što je pokrenulo cijeli niz negativnih događaja koji su ovu ženu učinili nesretnom. Bila je vrlo zabrinuta.

Ne, ne radi se o tome da je on na novom poslu upoznao neku osobu pa se ona sad boji da bi je mogao ostaviti. To bi joj, kako kaže, bio lakše rješiv problem od ovoga koji imaju. Naime, njen je muž bio zadovoljan kad je prešao na novo radno mjesto jer su primanja veća i mislio je da će i uvjeti rada biti bolji. No pokazalo se da ga kolegice i kolege na novom radnom mjestu nisu dobro prihvatili i da je organizacijska struktura puno drugačija od one u tvrtki u kojoj je radio, a i odnos s nadređenima jako je zahtjevan. Bilo mu je teško prilagoditi se novoj situaciji. Postao je, kaže moja klijentica, prvo mrzovoljan pa melankoličan, tjeskoban, a sad je već depresivan.

Antidepresivi

Liječnica mu je propisala terapiju i on redovito uzima antidepresive, ali moja klijentica ne primjećuje da je on vedriji, veseliji ni da se više otvara iz svoje „čahure“.

Dosad ga je podržavala, nastojala ga je razumjeti i biti strpljiva, ali sve je češće ljuta na njega i sve mu više zamjera što se povukao u sebe i što ga više ne raduju šetnje, druženja i izlasci. Ona ima dojam da se on prestao boriti za njih i da mu njihova ljubav nije dovoljna motivacija za izlazak iz tog depresivnog raspoloženja. U zadnje vrijeme i seksualne odnose imaju vrlo rijetko.

U dobru i u zlu

U jednom trenutku klijentica me upitala koliko dugo bi trebala biti strpljiva? Kada ona ima pravo reći muškarcu kojem je obećala vjernost „u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti“ da joj je dosta? Kad ima pravo odlučiti da joj je toga „u zlu“ previše.
I druge klijentice (i klijenti) znale su mi govoriti o osjećaju krivnje i grižnje savjesti koju su počele osjećati kada im je počelo bivati dosta partnerove pasivne melankolije, tuge, depresije…

Sve su one tijekom duljeg vremenskog perioda pokušavale sve što su znale i što im je padalo na pamet da partnera izvuku iz raspoloženja u kojem je bio, ali nisu uspijevale. I onda su počele osjećati ljutnju pa su vremenom postale rezignirane, a zatim su počele osjećati da im je dosta.

Kad je dosta?

Ako oni sami ne žele napraviti prvi korak da se situacija promijeni, govorile su, one više ne žele biti s njim. I tada grižnja savjesti i osjećaj krivnje stupaju na pozornicu.
Spomenuta situacija zaista je vrlo bolna i teška. Teško je znati što činiti kada partner ili partnerica nije više onakva osoba kakva je bila. Teško je procijeniti i znati koliko strpljenje može biti od pomoći kad se čini da je jedna osoba potpuno odustala od odnosa trajno bivajući u mračnom raspoloženju. I nije neobično da si druga osoba počne postavljati pitanja kada je dosta i može li i nju cijela situacija odvući u melankoliju i depresiju.

Dakako da klijentici s početka teksta, koja je i sama postavljala takva pitanja, nisam mogla dati odgovor jer samo osoba sama za sebe može odrediti kad joj je dosta. Umjesto toga, počele smo pričati o samom strpljenju – kako ga ona doživljava, što očekuje da njeno strpljenje donese njoj i njemu, gdje pronalazi motivaciju za strpljenje.  

Strpljenje povezano s nadom

U jednom je trenutku počela plakati i pričati da njezin suprug više nema želju za intimnošću. Kako mi je rekla da mu je liječnica propisala antidepresive, upoznala sam je s činjenicom da neki antidepresivi mogu izazvati smetnje erekcije te sam joj sugerirala da provjeri s liječnicom mogu li se zamjenom lijeka ove smetnje izbjeći. Pitala sam je može li se još malo strpjeti da vidi hoće li biti rezultata. Rekla je da može i da to i želi, no da je nakratko izgubila nadu da će biti bolje. Zato je i došla k meni. Shvatila je da je kod nje strpljenje jako povezano s nadom.

Sama je predložila da bi mogla pokazivati više inicijative za postizanje bliskosti jer je otkrila da je i sama dijelom odgovorna za nastalu situaciju. Naime, kako je on gubio želju i povlačio se, tako je i ona zatvarala vrata njihovoj intimnosti prešutno ga okrivljujući za nastalu situaciju. Time se rascjep među njima još više produbio.
Kad muškarac ima povremene smetnje erekcije, važno je ne optuživati i ne okrivljavati ga jer će to samo otežati situaciju i možda pogoršati problem.

Intimnost trpi

A to može produbiti stanje melankolije i depresije. Važno je da par zajednički osvijesti, možda najlakše razgovorom, kako su u posebno zahtjevnom periodu, da nije lako ni njemu ni njoj, no da im je njihova intima važna i u ovom razdoblju. Ona može živjeti i razmjenjivanjem nježnosti i milovanja, ne nužno seksualnim odnosom.

Važno je vrlo otvoreno razgovarati o izazovu u kojem se nalaze – o povlačenju, depresiji i nedostatku energije s njegove strane i njezinom osjećaju odbačenosti i usamljenosti. Zajedno mogu, strpljivo i malim koracima, njegovati svoju intimu. Dakako da je važno i obvezno da osoba koja osjeća tjeskobu i depresiju krene na psihoterapiju. Već i sam početak terapijskog procesa može pojačati nadu da ima izlaza iz situacije u kojoj su se našli, a kako terapija bude napredovala, doći će do pozitivnih promjena i postupnog ozdravljenja.  

Tjeskoba i depresija

Živimo u vremenu kada tjeskoba i depresija nisu stranci u brakovima i vezama. Depresija na različite načine pogađa seksualnost osobe depresivnog raspoloženja, ali i osobe s kojom je u vezi. Kod onog pogođenog depresijom može se smanjiti seksualna želja i mogu biti prisutne smetnje uzbuđenja. No, može se očekivati da i partner/partnerica počne osjećati odbačenost, razočaranje i beznadnost. To su veliki izazovi za svaki par, no nisu nepremostivi.

Kad netko u obitelji ima, primjerice, paradentozu, nije uobičajeno da se osobu optužuje što je ima i što ona utječe na zajednički život, a ta će osoba otići stomatologu i pokušati učiniti sve što se može da sanira stanje zuba. Također, ako netko u obitelji dulje vrijeme ima osjećaj tjeskobe i depresivno raspoloženje, to nije prilika za optuživanje i okrivljavanje te osobe, nego za razumijevanje i razgovor.

Podrška, zagrljaj, glava naslonjena na rame

Dakako, ako osoba s paradentozom ne ode stomatologu, ostat će bez zuba. Ako ne potraži stručnu pomoć, osoba koja je tjeskobna ili depresivna može još dublje upadati u svoju tamu, a njezin partner/partnerica može početi gubiti strpljenje.

No, uz stručnu pomoć i podršku partnera/partnerice moguće je pobijediti depresiju i njegovati intimnost na primjereniji način. Dug zagrljaj, glava naslonjena na rame ili isprepleteni prsti mogu biti mali koraci njegovanja intim­nosti u vezi u kojoj je tmurno raspoloženje ostavilo traga na seksu­alnosti. Uz strpljenje, intimnost može opstati, dapače, i postati nježnija i istančanija nego što je bila prije.