Tjelesni užitak uteg je duši
Tijekom razvoja ljudskog društva u različitim se kulturama na seksualnost i seksualni užitak gledalo na sasvim različite načine. Kultura kojoj i mi danas pripadamo obilježena je kršćanskim utjecajem, a kršćanstvo je pak formirano pod jakim utjecajem grčkog dualističkog pogleda na duh i tijelo, koji seksualnost i seksualne aktivnosti doživljava negativno. Mogli bismo reći čak i neprijateljski. Glavni izvor tih ideja nije pak u kršćanstvu nego u filozofskim uvjerenjima starih Grka i Rimljana.
Grčka dualistička misao razdvaja svijet na dvije suprotne sile koje su opisivane kao duhovno i materijalno, više i niže. U dualizmu se smatra da duša proživljava kaznu time što je zatočena u ljudskom tijelu, a svrha je čovjekova života postići spasenje i omogućiti duši da pobjegne od prevlasti tijela. Svaki tjelesni užitak bio je uteg duši na njezinu putu izbavljenja iz tijela jer ju je on vezivao za tijelo.
Taoizam i hinduizam
Stara kineska kultura, pak, nikada nije naglašavala sukob između duhovnog i materijalnog nego je isticala jedinstvo tih suprotnih sila. U taoizmu, primjerice, muškarac i žena sačinjavaju svijet u malom koji funkcionira kao svijet u velikom (makrokozmos). Spolno sjedinjenje, prema vjerovanju drevnih Kineza, ponavljanje je odnosa neba i zemlje. Nebo se smatralo muškim, a zemlja ženskim principom. U sjedinjenju muškog i ženskog potekao je sav život.
U hinduizmu se vjeruje da je seks božanskog podrijetla. U glavnim hinduističkim tekstovima Vedama kaže se da je seksualna uzbuđenost odgovorna za stvaranje jer u početku nije bilo „ni postojanja ni nepostojanja“. Onda je „Jedini“, potaknut vlastitim nagonom, udahnuo te se pojavila seksualna želja. Seksualna želja je, dakle, prvi dar Jedinoga.
Seksualni užitak rezerviran je za muškarce
Dok se u jednoj kulturi seksualni nagon njegovao kao božanski dar i put ka samospoznaji, u drugoj se doživljavao kao kazna i zarobljenost.
Ipak, i u mnogim hinduističkim seksualnim priručnicima užitak je pripisivan samo muškarcima, a žene su smatrane putenim stvorenjima, „prikladnom lovinom“ grabežljivih muškaraca. Muškarac napada, a žena se odupire i u toj se igri pojačava žudnja. Ta pretpostavka da samo muškarac doživljava seksualni užitak uvelike je utjecala na poimanje seksa.
Orgazam nije za žene
Uzrok pogrešnog poimanja seksualnosti i seksualnog užitka u prošlosti je bilo i nepoznavanje funkcioniranja muškog i ženskog tijela tijekom seksualnog uzbuđenja i orgazma. Sve do 18. stoljeća nije se znalo kako ženski reprodukcijski organi izgledaju iznutra. Smatralo se da su vagina i maternica jedan organ. Nije se znalo ni koja je uloga klitorisa ni što se događa sa ženskim tijelom tijekom orgazma.
U 20-im godinama 19. stoljeća činjenicu da se neke žene u vrijeme orgazma grče tumačilo se kao nešto bolesno. Vladalo je mišljenje da žena koja doživljava orgazam zapravo gubi svijest. Vidljivo žensko seksualno uzbuđenje i orgazam smatrali su se „histerijom“ koja je bila jedna od najraširenijih „bolesti“, odmah nakon groznice. I same su se žene osjećale nedostojnima ako bi osjećale seksualni nagon.
Postoje dvije vrste ženskog orgazma - klitoralni i vaginalni
Malo-pomalo razumijevanje seksualnosti postajalo je sve bolje, no i u tom je razvoju bilo pogrešnih smjerova. Freud je u prošlom stoljeću zaključio da postoje dva ženska orgazma – vaginalni i klitorisni. Rekao je da je vaginalni orgazam „zreli“ i da ga doživljava zrela žena, a da je „klitorisni“ samo dio adolescentskog razvoja. Svaka nemogućnost postizanja „vaginalnog“ orgazma smatrala se frigidnošću koja je zahtijevala psihijatrijsku pomoć.
To je opet utjecalo na to kako su žene doživljavale svoje uzbuđenje i orgazme. Žene koje su trebale dodatnu stimulaciju vrška klitorisa kako bi doživjele orgazam sebe su, pod utjecajem Freudovih stavova, smatrale nezrelima i nesposobnima za „pravi“ orgazam.
Postali smo mudriji
William Masters i Virginija Johnson, istraživači seksualnosti, prvi su promatrali što se događa u tijelu žene u trenucima orgazma. Razvili su instrumente koji su im omogućavali pogled u vaginu tijekom seksualne stimulacije i orgazma. Danas, zahvaljujući njima, ali i drugim istraživačima, znamo da je seksualni užitak i orgazam pravo i muškaraca i žena, iako ga oni različito doživljavaju.
Znamo da svaka žena može doživjeti orgazam ako postoji odgovarajuća stimulacija klitorisa i dovoljna razina opuštenosti. Znamo da ne postoje dva orgazma kao što je mislio Freud, nego jedan, a jasno je i da je klitoris velik organ, a ne samo maleni završetak koji je vidljiv na površini ženskih genitalija i da ga se može stimulirati po vršku, ali i tijekom penetracije u rodnici. Ovisno o građi klitorisa, neke žene mogu doživjeti orgazam samo vanjskom stimulacijom vrška klitorisa, a neke mogu doživjeti orgazam i stimulacijom tijela klitorisa tijekom penetracije.
Potiskivanje seksualnosti
Danas znamo da potiskivanje seksualnosti, bez obzira na to kojeg smo spola, može biti kontraproduktivno i nezdravo. Uživanje u seksualnosti na zdrav način pridonosi osjećaju ispunjenja, ali i općoj dobrobiti. Kad pogledamo na taj pomalo mukotrpan razvoj spoznaje o „tehnologiji“ užitka, možemo biti zadovoljne što živimo u razdoblju u kojemu možemo njegovati seksualne aspekte svog bića.
Dakako, ima još prostora za poboljšanje u doživljavanju i oblikovanju naše seksualnosti i prepuštanju blagodatima seksualnog užitka i orgazma. Ovo nam je i poziv da što bolje upoznajemo svoja tijela i svoju seksualnost, što nije bilo dostupno generacijama žena koje su živjele prije nas.