Tatine riječi
Rođena sam u malom selu u Dalmatinskoj zagori kao najstarija od četiri sestre. Otac je želio sina. Kao dijete osjećala sam se manje vrijednom. Bilo je to vrijeme oskudice na svim područjima. Jedino što smo imali bio je dobar osjećaj da je roditeljima obrazovanje važno. Bili su obrtnici i nas djecu usmjeravali su da živimo njihovu najveću vrijednost - da budemo „svoji ljudi“, da steknemo neko dobro zvanje. I tu su postojale granice uvjetovane pomanjkanjem novca. Vjerojatno kao i svako dijete, osjećala sam se odgovornom za život i zadovoljstvo u obitelji. Kada bi otac govorio o meni, rekao bi da sam rođeni pedagog.
To sam bila potisnula i tek nakon mnogo godina osvijestila. Danas znam da su njegove riječi i vjerovanje u mene na neki način odredili moj životni put.
Ime Nada
Dali su mi ime Nada, s kojim rado koketiram. Kad se na edukacijama koje održavam predstavljam, često govorim o ocu i tome kako je vjerojatno nesvjesno znao da ću ja ispuniti njegovu nadu u sina. Naime, dobila sam četiri sina.
Život me je odveo u Njemačku i moja dotadašnja želja da studiram ekonomiju pretvorila se u želju za pedagogijom. Tijekom studija socijalne pedagogije, s težištem na obrazovanju odraslih, i u radu s klijentima i grupama osvijestila sam svoje strahove i blokade, ali i naučila izaći iz njih. To mi je potvrdilo uvjerenje da je zaista sve moguće te dalo poticaj da i drugim ljudima proširim horizonte o vlastitim mogućnostima.
Terapeut za ovisnike
Moja prva velika želja bila je da radim s migrantima, da im omogućim savjetovanje i terapiju vezane za bolesti ovisnosti i psihičke smetnje. Stoga sam se educirala za terapeuta za ovisnike i studij pedagoške psihologije s težištem na psihijatriji te sam osnovala udrugu za psihičko zdravlje doseljenika. U to je vrijeme bilo potrebno pridobiti tvrtke da svojim zaposlenicima sa psihičkim smetnjama ili ovisnostima omoguće terapiju, što mi je i uspjelo.
Izračunala sam i uvjerljivo predstavila financijski dobitak koji tvrtka ima ako svojim ljudima omogući da ozdrave i budu zadovoljniji i produktivniji. Osjećala sam veliko zadovoljstvo u radu, istodobno odgajajući svoju djecu. Često sam čula obeshrabrujuće komentare da nije moguće istodobno biti dobra majka i uspješna poslovna žena. Moj osjećaj i stav bili su potpuno drukčiji. Bila sam uvjerena da samo zadovoljna žena može biti dobra majka, a ja bih bila nesretna da ne mogu raditi ono što volim.
Znala sam da drugima mogu dati samo ono što imam, a to je ili podrška i osnaživanje ako sam i sama jaka ili bespomoćnost i obeshrabrenje, ako je to moj životni stav, neovisno o ulozi iz koje djelujemo ili reagiramo na tuđe djelovanje. Osjećala sam druge ljude i znala da i oni osjećaju mene. Danas govorimo o zrcalnim neuronima, prije smo koristili pojam empatija, ali način na koji koristimo to saznanje u našem svakodnevnom životu nije se promijenio promjenom naziva, a itekako je mjerodavan.
Moja potreba da radim s ljudima i pomažem pri rješavanju zdravstvenih i drugih problema bila je velika. Kada sam se osjećala najsnažnijom i najzadovoljnijom, dogodila se opterećujuća obiteljska situacija: moj je suprug teško obolio i otprilike pola godine bilo je upitno hoće li preživjeti. Bila sam u situaciji da sama snosim odgovornost za obitelj, odgajam djecu i pri tome ostanem zdrava kako bih mogla funkcionirati.
U to sam vrijeme studirala zdravstvenu pedagogiju s težištem na metodama opuštanja na Akademiji Sebastian Kneipp. Tako sam mogla primijeniti metode kao što su autogeni trening, progresivna mišićna relaksacija i druge.
Spoznala sam koliko mi je to korisno i bila sam sigurna da je poznavanje takvih metoda i za druge ljude korisno, posebno u kriznim situacijama. Počela sam educirati ljude u raznim tvrtkama i institucijama. Bila sam jako zadovoljna primjećujući rezultate rada. Zanimanje zdravstvenog pedagoga u Hrvatskoj još ne postoji, a čini mi se da je potreba za njim iznimno velika. Cilj i svrha jest naučiti ljude kako postati i ostati tjelesno i mentalno zdrav, pružiti alate za samopomoć.
Kutija za alat
Ima jedna izreka: „Tko u svojoj kutiji za alat ima samo čekić, njemu svi problemi izgledaju kao čavli.“ Vodeći se tom mudrošću, napunila sam svoju kutiju raznovrsnim alatkama za rad s ljudima. Imala sam podršku obitelji i to mi je omogućilo da često budem na izvoru novih saznanja. Tako sam odavno počela educirati ljude na različitim područjima pa podučavam NLP, wingwave coaching, što je vrlo efikasna metoda za uklanjanje stresa i blokada, metode opuštanja poput autogenog treninga, progresivne relaksacije mišića prema Jacobsonu, vizualizaciju, fokusing i druge.
Svakodnevni izazovi u radu s ljudima motivirali su me da naučim mnoge metode s područja humanističke psihologije pa se bavim gestaltom, psihodramom, transakcijskom analizom, hipnoterapijom, terapijom razgovorom prema Rogersu. No u prvom planu nikada nije terapija nego čovjek ispred mene koji treba pomoć. Kako ga mogu osjetiti, njemu prilagođavam i tehnike koje koristim.
Moj najveći san da ponovno živim i radim u Hrvatskoj ostvarila sam sagradivši centar za edukaciju u Svetom Petru kod Biograda, u koji dolaze studenti i drugi sudionici edukacija iz mnogih zemalja svijeta. Osnovala sam prvu Hrvatsku asocijaciju za NLP i coaching. Moj se život trenutačno uglavnom sastoji od putovanja i edukacija, i to me čini jako sretnom. Jedna sam od sretnica koja radi ono što voli.
A postoji još nešto što radim za svoju dušu, a to je pomaganje ljudima uz pomoć energetskih i spiritualnih tehnika. Život me naučio da se ne ograničavam ako nešto ne razumijem i ne mogu to znanstveno dokazati. Postoji toliko toga što ne razumijem, a što me fascinira pa mi se čini da holistički pristup životu ima smisla. Poznate su mi različite spiritualne metode, a neke sam naučila na „izvoru“ - u Brazilu, Indiji, Šri Lanki, Peruu itd.
Obrazovanje nije punjenje posuda nego paljenje plamenova
Ne tako davno provela sam nekoliko tjedana u jednom svetištu u Brazilu gdje živi i djeluje iscjelitelj i medij Joao de Deus. Bilo mi je jako zanimljivo vidjeti i do 1000 ljudi koji dnevno ondje dolaze na meditaciju, ali mogu postaviti pitanje iscjelitelju. Činilo se tako nesebično i plemenito što taj čovjek svakoga primi pojedinačno i odgovara mu na pitanje, neovisno o broju ljudi. Kažu da se u njemu inkorporiraju 34 duše nekadašnjih liječnika i svetaca koje ga vode u radu s ljudima. A oni dolaze iz cijelog svijeta. Meditacija i molitva održavaju se na nekoliko jezika, a molitve su uglavnom kršćanske. Odande sam se vratila osnažena, s iskustvom da je i na taj nekonvencionalan način moguće pridonijeti ozdravljenju.
Kada se osvrnem na svoj život, vidim uglavnom rad s ljudima, interes za nova saznanja i zadovoljstvo. Naravno da sam sretna i ponosna na svoju obitelj, moje sinove i činjenicu da se kroz moj rad i život ostvarilo nešto od onoga što je bilo važno mojim roditeljima. Sretna sam što mogu živjeti svoje vrijednosti, a jedna od najvažnijih na ljestvici svakako je rad u ulozi pedagoga. Pri tome mi je najvažnije držati se Heraklitove izreke: „Obrazovanje nije punjenje posuda nego paljenje plamenova.“
Više o radu Nade Kaiser potražite na www.nlp-akademija.com
.png)
.png)
