Poput japanske trešnje

Rođena sam prije 41 godinu, zadnjeg dana zime, proljeće je bilo u zraku. Možda me baš taj datum odredio kao osobu koja uvijek iznova cvjeta i regenerira se dolaskom toplih dana. I svaki put na drugi način, ovisno o odlukama koje donosim. Volim se uspoređivati s japanskim cvatom trešnje, makar utopistički.

Moja obitelj su, s jedne strane, snažne žene koje nikad ne stare duhom, a tijelo ih u tome prati. Tu izdvajam moju nezaboravnu baku Nevenku (nomen est omen) koja je, vjerovali ili ne, imala čvrsto tijelo sa 90 godina jer je bila neizmjerno fizički aktivna, iskričavog duha i znatiželjne ćudi. S druge strane je moja mama Lilijana i žene iz njezine obitelji s velikom unutarnjom energijom, nježnom, blistavom kožom lica, senzualnošću i čulnošću, dušama koje se oduševljavaju poezijom i ljepotom.

Mala pamentna

U meni je sukus te oprečne genetike, ali koja se ipak nadopunjuje jer svaki događaj na koji reagiram čulno, ponekad i pretjerano, patnjom, ne postara me, nego nadahne na kreaciju te se stvaranjem pomlađujem. Kao curicu nitko me nije obasipao komplimentima vezanim uz ljepotu, bila sam “mala pametna”. Patila sam za tim da budem lijepa i popularna. Nitko nije bio popularan zbog pameti. Kasnije su govorili da sam posebna.

Moja mama na komodi drži moje slike iz dokumenata negdje od moje 13. godine nadalje. Promijenila sam nebrojeno puno frizura, boja kose, stilova. Znatiželjna sam i ekscentrična, tražim se svake sekunde života. Moja težina se tijekom godina mijenjala mnogo puta, ali to nije ostavilo neki trag na meni, hvala genetici na elastičnoj koži. Moje tijelo i lice brzo pamte dobro kojim ih obasipam, a to se dobro, kako starim, događa sve češće. Pazim na sebe. Svako dobro djelo učinjeno tom krhkom sklopu opaža se odmah ili vrlo brzo. Smatram se sretnicom zbog toga.

Prehrana i njega

Znam što mi odgovara, a to je plivanje s perajama koje u samo tri tjedna fenomenalno oblikuje noge, sunce, vježbanje dva-tri puta tjedno i prehrana koja čini čuda za mene - prehrana po krvnim grupama. Puno proteina i zelenja. Celulit je netragom nestao otkad tvrdoglavo jedem “svoju hranu”. U eri geliranih noktiju moji su prirodni i ljepši nego ikada. Ne pušim, svakodnevno uzimam vitamine B i C, ponekad kalcij i to je to.

Moj bivši dugogodišnji dečko znao me zvati Marija Mazarija. Koža mog tijela i lica je suha. Dakle “pacanje” je redovito. Sama pravim ulja koja stavljam na kožu cijelog tijela, bez iznimke, nakon svakog tuširanja, znajući koja su bazna, a koja eterična dobra za što. Eterična ulja stavljam čak i u Vichyjevo ulje za kožu koje je pravi blagoslov. Na lice i vrat obavezno ide serum i preko njega krema bogate strukture, moja u sebi sadrži gljivu kombucha.

Samo broj na papiru

Moj je život buran i brz, puna sam energije, živim stihijski, nikada ne planiram jer planiranje u mom slučaju donosi razočaranja, a to ne želim. Svoju 41 godinu doživljavam kao brojku tek kad je vidim napisanu na papiru. Nemam odnos prema brojkama, samo prema osjećaju, iako me noću, dok dugo razmišljam prije spavanja, ponekad preplavi osjećaj panike konačnosti i protoka vremena. Biološki satovi, bivše veze i prekidi, moj posao i neizvjesnosti koje nosi, život solerice, neprospavane noći, provodi u zadimljenim prostorima, razni hedonizmi, sve se to roji u mojoj glavi i tijelu, dolazi i prolazi golemom brzinom.

Smatram se ljepšom nego u dvadesetima, tridesetima. Za mene, moje četrdesete jesu tridesete. Ma kakve tridesete, dvadesete! Lice mi je dobilo neki konačan oblik, modiglianijevski, na koji sam ponosna jer je rijedak, moja prirodno smeđa kosa me napokon veseli kao pravi odabir za mene, bora imam vrlo malo, to su one karakterne, tatine, one oko očiju vidim samo kada sam umorna. Pokoji prištić me podsjeti na to da sam po hormonima žensko. Skrušeno priznajem, volim spavati. Spavanje je moj porok, ali ne slučajno. Moje se tijelo tijekom sna najbolje oporavlja od svega. Još kad bih se sretno zaljubila, gdje bi mi bio kraj.

Kakva slika Doriana Graya... ne, hvala.