Plač i prosvjedovanje

Jedna, u prvi mah zanemariva, beznačajna odluka izazvala je dalekosežne posljedice u mom životu mnogo godina poslije. Sve je počelo 1998. godine, kad sam imala osam godina i išla u drugi razred osnovne škole. Zabrinuti zbog moje težine, bojažljivosti i nespretnosti, roditelji su željeli da se počnem baviti nekom tjelesnom aktivnošću. Nisam za to htjela ni čuti, ali oni su bili neumoljivi. Pitali su me što bi mi najviše odgovaralo pa sam od sto zala odabrala najmanje: ritmiku! Cupkanje uz glazbu nije moglo biti jako naporno.

Uslijedila je loša vijest: posljednje mjesto u školskoj grupi bilo je netom popunjeno pa je počela potraga za novom aktivnošću. Igrom slučaja, kolega s posla mom je tati spomenuo da njegova kći trenira nanbudo – borilačku vještinu u kojoj se boduje samo obrana i nema opasnosti od ozljede. Odluka je pala: upisat će me na nanbudo!

Unatoč mom plaču i prosvjedovanju, odvukli su me u sportsku dvoranu na Peščenici. Stisnula sam zube i prepustila se „čarima“ tog sporta. Mrzila sam teške i naporne treninge, živcirala se na turnirima, gubila, ali i pobjeđivala.

Susret s nasilnikom

Pitala sam se koja je korist od tog sporta i hoće li mi stvarno pomoći u samoobrani. Odgovor sam doznala jedne proljetne noći 2011., kada sam s prijateljicama čekala taksi u centru Zagreba. Desetak metara od nas, krupan muškarac u tridesetim godinama nasrnuo je na neku djevojku na tramvajskoj postaji.

Neustrašivo sam dotrčala, udijelila nasilniku nekoliko udaraca naučenih na treningu i srušila ga na asfalt. S mukom se podignuo i odmaglio, a uplašena i potresena djevojka privila se uz mene. Doznala sam da se zove Jana i da živi u Baden-Badenu. Sprijateljile smo se u hipu. Od tada, svakog ljeta provodim dva tjedna kod nje u Njemačkoj, a tijekom godine svakodnevno se družimo putem društvenih mreža.

Moja prijateljica Jana

Zahvaljujući ljetnim posjetima Jani, upoznala sam mnoge sadašnje prijatelje i znance. Pretprošlog sam ljeta u tvrtki njenog tate izrađivala studentske ankete, što mi je izuzetno pomoglo u učenju njemačkog. Sljedeći semestar, kada odem na studentsku razmjenu, besplatno ću kod nje stanovati.

Sretna sam i zahvalna što me je slučajnost odvela do nanbuda. Ne samo zato što mi ulijeva sigurnost, nego i zbog toga što mi je priskrbio prijateljstva, znanja i iskustva za koja bih bez njega bila uskraćena.