Posljednjih desetljeća znanstvena istraživanja potvrđuju ono što brojne istočnjačke tehnike opuštanja znaju već tisućljećima: redovita relaksacija važna je karika u uspostavljanju mentalnog i tjelesnog zdravlja. I ne samo to - upravo ...
Borba ili bijeg
Ljudsko je tijelo toliko genijalno da još nismo uspjeli do kraja dokučiti sve njegove mogućnosti. Kada smo u životnoj opasnosti, primjerice, pokreću se svi tjelesni sustavi važni za naš opstanak. Srce jače šalje krv u noge da bismo mogli što brže pobjeći. Adrenalin preplavljuje cijeli naš organizam da bismo bili što snažniji u mogućoj borbi. Otuda i naziv „bori se ili bježi“ („fight or flight“) za stresnu reakciju. Opisani mehanizam ima smisla ako se nađemo u situaciji uistinu opasnoj po život.
No, što se događa ako se on svakodnevno pokreće? Kad nas kolegica krivo pogleda, konobar nam slučajno prolije sok od borovnice po novoj, bijeloj haljini ili se netko parkira ispred nas na mjesto ispred kojeg već neko vrijeme strpljivo čekamo? Ako ovakve i slične svakodnevne situacije protumačimo kao stresne, tijelo će reagirati jednako kao da je u životnoj opasnosti, dugoročno ostavljajući loše posljedice za zdravlje. No ako ih prihvatimo kao nešto uobičajeno, kao nešto što dođe i prođe, život će nam biti puno lakši, a mi sretniji i zdraviji.
Relaksacija je aktivnost koja nas zaista opušta i umiruje
U učenju prihvaćanja situacija na najbolji mogući način znatno nam može pomoći relaksacija. Svaka osoba pod pojmom relaksacije podrazumijeva nešto drugo. Relaksacija nije popodnevni drijemež ili ležanje u položaju „mrtvaca“ dok u glavi zbrajamo račune koje sutra trebamo platiti. Ona je isključivo subjektivni doživljaj nečega što smatramo da nas opušta, udaljava od svakodnevnih briga i problema.
U mnogim kulturama diljem svijeta već se tisućljećima vjeruje u povezanost i međudjelovanje uma i tijela. Istu su pojavu znanstvenici na Zapadu počeli uočavati tijekom 20. stoljeća. Naš um (način razmišljanja, emocije) djeluje na rad i zdravlje našeg organizma, a jednako tako i stanje u kojem održavamo svoj organizam (vrsta hrane koju unosimo, koliko se krećemo) utječe na naše duševno zdravlje. Osim tjelesne aktivnosti, količine sna i vrste prehrane, na naše zdravlje utječe i opuštanje te se raznim tehnikama koje nam u tome pomažu poklanja sve veća pažnja.
Objavljena su mnogobrojna istraživanja koja dokazuju dobrobiti raznih vrsta relaksacija i meditacija za čovjekovo duševno i tjelesno zdravlje. Uglavnom se polazi od postavke da je većina bolesti suvremenog društva psihosomatskog podrijetla i ako uspješno uklonimo barijere (poput napetosti, depresije, tjeskobe) uravnoteženom duševnom zdravlju, otvaramo put i tjelesnom zdravlju.
Relaksacijski odgovor
Jedan od pionira medicinskog istraživanja o povezanosti uma i tijela te utjecaju stresa na njih jest dr. Herbert Benson, kardiolog s Medicinskog fakulteta na Harvardu. On je prije četiri desetljeća zapadnoj medicini odškrinuo vrata u jedan novi svijet – svijet nerazdvojivosti tijela i uma. Osmislio je danas često korišten pojam „relaksacijski odgovor“, imenujući fiziološku reakciju tijela koja je potpuna suprotnost stresnoj reakciji („bori se ili bježi“).
Do „relaksacijskog odgovora“ može doći kada se pojedinac, zanemarujući svakodnevne misli, usredotoči na riječ, zvuk, frazu, ponavljajuću molitvu ili pokret. Ta reakcija važna je karika u uspostavljanju uravnoteženog zdravlja. Razne tehnike relaksacije pomažu na mentalnom i tjelesnom aspektu – razvijaju veću emocionalnu stabilnost, poboljšavaju koncentraciju, smanjuju anksioznost, neurotske i depresivne tendencije.
Također se brzo mogu ublažiti poremećaji spavanja, normalizirati krvni tlak, ukloniti bolovi u tijelu poput križobolje i glavobolje, menstrualnih grčeva, valunga te sindroma iritabilnog crijeva.
Utjecaj na mozak
Istraživanja se nisu zadržala samo na fiziološkim reakcijama tijela pri opuštanju. Kako su se tehnologija i metode istraživanja poboljšavale iz godine u godinu, tako su se razvijala i nova znanstvena područja koja bacaju novo svjetlo i na samu relaksaciju. O utjecaju opuštanja na mozak kao da tek počinjemo učiti. Već više od pola stoljeća znamo da tijekom opuštanja mozak emitira theta valove, za koje se vjeruje da pomažu u obnovi i iscjeljenju, osobito nakon izrazitog mentalnog ili tjelesnog napora.
No tek prije dvadesetak godina znanstvenici su pronašli još jednu fantastičnu osobinu naših sivih stanica – neuroplasticitet ili plastičnost mozga. To je sposobnost mozga da promijeni svoje strukture i funkcije kao odgovor na unutarnje i vanjske uvjete i ciljeve. Dakle, mozak se stalno mijenja i prilagođava.
Bolje upravljanje osjećajima i pogledom na svijet
U istraživanju iz 2011. godine dr. Sara Lazar i njen tim iz Opće bolnice u Massachusettsu otkrili su da osobe koje meditiraju ili se dugi niz godina bave relaksacijom imaju povećanu gustoću mozga u područjima koja reguliraju emocije i percepciju, što znači da bolje upravljaju svojim osjećajima i pogledom na svijet.
Nedugo potom je J. David Creswell s Kalifornijskog sveučilišta dokazao da se tijekom meditacije aktivira prefrontalni korteks, dio mozga važan za izvršne funkcije, rješavanje problema i donošenje odluka. Na taj se način, pak, umiruje drugi dio mozga, amigdala, emocionalni centar mozga. Kada uspijemo utišati amigdalu, osjećamo se smireno. Oba istraživačka tima vjeruju da se na ovaj način povećava emocionalna inteligencija koja je jedan od važnih čimbenika uspješnosti u svim životnim aspektima.
